Ko bi rekao da je 2008. bila toliko davno. Te godine sam objavio svoju prvu knjigu i vjerujem da je nakon te godine sve krenulo nizbrdo u mom životu. Ali zašto je važna ta godina za ovaj tekst? Te 2008. godine Radosav Petrović, mršavi i štrkljavi momak sa Uba je debitovao za Partizan. 17 godina je od tad prošlo.
Igrao je dobro. Imao dobro kretanje, dobar šut iz daljine, bio je neka vrsta stuba ekipe. U mom sjećanju, Raća je u Partizanu bio 6-7 godina i otišao iz istog s 25-6 godina, nakon nekoliko sezona i prelaznih rokova u kojim se pisalo o njegovom odlasku. Ipak, Petrović je Partizan napustio već 2011. godine pojačavajući engleski Blekburn u kom se nije dugo zadržao. Igrao je po Ukrajini, Grčkoj, Turskoj, Portugalu, Španiji i Kipru. Bivao povremeni reprezentativac još u vrijeme Antića, kasnije sve rijeđe. Onda smo pomalo zaboravili na njega.
Ja sam vjerovao da je Raća završio karijeru, a onda kao grom iz vedra neba, u medijima se pojavila vijest da se Radosav Petrović vraća u Partizan.
Ima romantike u ovom povratku. Jeste kasno za bilo šta ozbiljno, ali je lijepo. Pitanje je samo koja će njegova uloga da bude. Pored Ugrešića i Dragojevića, Partizan na poziciji zadnjeg veznog ima i Karabeljova, a tu je i Natho. Doista, može Raća da pruži iskustvo, ali ne i energiju koju klinci donose Partizanu.
Druga, zanimljivija opcija je da Raća zaigra na poziciji stopeta, gdje je Partizan u ovom momentu tanak. Isto je moguće da je ovo samo priprema za ulazak u stručni štab, gdje bi jednu sezonu proveo kao igrač koji će da bude osigurač sa klupe. To bi čak bio i najbolji potez vezan za ovog čovjeka.
Bilo kako bilo, Raća je na vratima, a meni će opet da zaigra srce kad ga vidim i da pomislim da sledeće godine možemo i do Lige šampiona, kao te davne 2010. godine.