Prije tačno sedam godina desila se jedna od najvećih posleratnih tragedija u opštini Brod. Desila se eksplozija u Rafineriji nafte Brod. Došlo je do eksplozije na pogonu izomaksu. Jedan radnik je poginuo, a nekoliko ih je povrijeđeno. Materijalna šteta u tom momentu je bila ogromna, a ispostaviće se kasnije i šteta po sam Brod je postala nemjerljiva.
Sjećam se, sjedio sam u kafiću s drugarima. Tad sam još živio u Beogradu i bio sam na odmoru između dva ispitna roka (a i vikend prije toga su bili izbori pa sam došao da glasam). Pričali smo, sjećam se da smo brstili baš o politici kad su se stakla u kafe baru Dors zatresla. Drugar je rekao da je sigurno negdje eksplodirala cisterna. Ljudi su kroz minut ili dva počeli da panično idu negdje, a ubrzo smo i mi saznali, došlo je do eksplozije u rafineriji. Prva informacija je, dobro je, nema mrtvih i nije izomaks, moglo je i gore od ovog. Drugar koji živi blizu rafinerije je zvao kući ženu koja mu je rekla da je sve ok i mi smo nastavili da pijemo piće i pričamo, nesvjesni šta se tačno dešava.
Ipak, kolektivna panika se širila i žena je zvala drugara da on ipak dođe kući jer svi nekud bježe pa da on bude u pripravnosti.
Sjećam se, vozio sam ga. Jedini sam ja išao u smijeru ka rafineriji. Svi ostali su išli suprotno.
Kad sam ga ostavio krenuo sam kući. Nisam bio rođen za vrijeme rata, ali kapiram da su se jedino tad mogle vidjeti kolone kakvu sam ja vidio tog dana. Kolona prema selima daljim od rafinerije je bila nepregledna. I ja živim na selu pa sam se našao u toj koloni. Kad sam se dovukao kući već je nekoliko porodica sklonilo kod nas, plašeći se neke nove eksplozije.
Ovo je bilo moje prisjećanje da 9. oktobar 2018. godine.
Ono što je činjenica da ipak jeste bilo žrtava i da ipak jeste bio izomaks. Činjenica je i da su vatrogasci i radnici koji su se zatekli na poslu spasili i Brod i Slavonski Brod od katastrofe, a čitav region od ekološke katastrofe. Činjenica je i da u tim momentima granica nije postojala, most je otvoren za potencijalne povrijeđene radnike i prevoz istih u Slavonski Brod, jer Doboj je daleko, a bližu bolnicu nemamo.
Činjenica je i da izomaks više nikad nije obnovljen, a da od tog dana rafinerija više nije ista. Otpušteno je više radnika nego što ih je ostalo, a i sudbina ostalih je neizvjesna. Činjenica je da ni Brod od tad nije isti. Iseljavanje se od tog dana znatno ubrzalo i Brod je izgubio dobar procenat svog stanovništva.
Sedmi oktobar slavimo kao Dan oslobođenja i Dan opštine, a devetog ćemo se sjećati kao datuma kad je u Brod pogođen možda i smrtonosnim udarcem.