Ulazim na Instagram i vidim poruku od drugarice: “Umro je Halid…”
U prvi mah nisam mogla vjerovati.
Pomislila sam ,opet neka lažna vijest, jer su to već mnogo puta pisali.
Ali kad sam vidjela da su svi portali objavili isto, kao da mi je nešto stalo u grudima.
Naježila sam se, oči su mi se same napunile suzama.

U meni se probudila prava, iskrena tuga.
Halid Bešlić nije bio samo pjevač, on je bio glas naše Bosne, duša naroda, čovjek uz čije su pjesme mnogi rasli, voljeli, tugovali, nazdravljali, živjeli.
Ja sam uz njegove hitove odrasla.
Znam svaku njegovu pjesmu, jer svaka nosi dio života, dio emocije.

Bila sam ovo ljeto na njegovom koncertu u mom Bihaću.Vidjelo se da ga bolest muči, ali nije se predao.
Pjevao je s dušom, s osmijehom, iako se osjećala bol.
Otpjevao je “Godinu vrela”, publika je pjevala s njim i za njega.
Sjećam se kako je rekao: “Bihać je divan ,moram ga opet posjetiti.”
Ali, nažalost… više neće.

Halid je preminuo u 72 godini života.
Otišao je čovjek koji je ostavio neizbrisiv trag.Hvala ti, Halide, za sve što si bio, za svaku emociju, za svaku pjesmu koja je dotakla srce.
Zauvijek ćeš živjeti kroz svoje stihove, kroz svoje note i kroz nas koji te volimo. Neka ti dragi Allah podari lijep Džennet.