Bojkot trgovina u Bosni i Hercegovini trebao je biti način da građani pošalju poruku trgovcima i vlastima – da su cijene previsoke i da je vrijeme da se nešto promijeni. Ideja je bila jednostavna: jedan dan niko ne ide u prodavnice, pa da vide koliko im značimo. Ali, kao i kod većine stvari kod nas, nije baš sve išlo po planu.

U nekim gradovima su ljudi stvarno podržali bojkot, prodavnice su bile skoro prazne, a trgovci su osjetili pad prometa. Međutim, u mnogim opštinama se bojkot nije ni primijetio. Ljudi su i dalje kupovali kao i svaki dan, neki jer nisu ni znali za bojkot, a neki jer jednostavno ne vjeruju da će to nešto promijeniti.

Bilo je i onih koji su dan prije nakupovali sve što im treba, pa su onda mirno “bojkotovali”. Neki su se pravdali da nemaju izbora jer im baš tog dana treba hljeb ili mlijeko. A bilo je i trgovaca koji su čak spuštali cijene na dan bojkota da privuku kupce.

Sve u svemu, pokazalo se da je teško organizovati nešto ovako kad ljudi nisu složni. Možda je ideja dobra, ali bez prave podrške i istrajnosti, teško da će trgovci i vlast ozbiljno shvatiti poruku. Na kraju, cijene su i dalje visoke, a pitanje je da li će sljedeći bojkot biti uspješniji.