Bihać ovih dana potresa nevjerovatna tragedija. Građani se pitaju " Gdje nestaju pacijenti iz bolnice?"


Cijeli slučaj je počeo u 2016. godini. Pacijent Kemal Velić iz Bužima primljen je u bolnicu zbog tumora na mozgu. Sljedećeg dana,njegov brat nije pronašao nikakav trag njemu.

Da bude stvar još gora,osoblje u bolnici je tvrdilo da nikada nije zaprimilo takvo ime u svoju bolnicu.

Nakon 25 dana potrage,njegovo tijelo je pronađeno u rijeci Uni, 20 - tak kilometara od bolnice u kojoj je i zaprimljen.


Novi slučaj nestanka se desio 2018. godine,kada je Zarif Dolić također nestao iz bolnice. Apsolutno isti modus operandi. Išetao iz bolnice i uputio se u nepoznatom pravcu.


Posljednji slučaj koji je zaprimljen jeste slučaj Adnana Alibabića u junu 2025. godine. Ne trebam napominjati da je sve isto apsolutno? Osoblje navodi da je sam išetao iz bolnice.


Krenimo od početka sa prvim slučajem.

Kemala Velića je njegov brat odveo u hitnu u Bužim,da bi ga zbog hitnosti slučaja uputili u Bihać. U Bihaću,kako kaže njegov brat,bili su drski. Jedan od doktora je rekao " U Bužimu date 20 maraka doktoru i on sve ovamo šalje,da se mi sa njima hrvemo". Cijelu situaciju je smirila jedna od doktorica.

Smajo Velić ( Kemalov brat ) kaže da je zadnji put vidio svog brata u 23 sata i da od tada nema nikakvog traga.

Jutro nakon što je Smajo ostavio Kemala u bolnici,došao je da ga vidi,ali ga nije bilo. Pregledao je cijelu bolnicu i grudni odjel gdje je njegov brat trebao biti. Ni traga ni glasa od Kemala.

U bolnici taj dan,niko ne zna za Kemala,kao da ga nikada nije ni bilo. Tvrde da nisu zaprimili takvog pacijenta,iako je Kemal svog brata jasno doveo u bolnicu i sjeća se drskosti na ulazu.
Da stvar bude čudnija,prvih par dana doktori su tvrdili da Kemala nisu primili,čak nema ni njegovog kartona upisanog. Pazite sada ovo. Kroz par dana,Kemalov karton se odjednom pojavio,potpisan i uredno ispunjen.


Doktori kažu kako je Kemal sam potpisao i odbio liječenje ,te da je izašao iz bolnice.

Zašto bi pobogu čovjek odbio sam liječenje,ako nije mogao da stoji na nogama? Jedva je hodao,imao je jake bolove.

Kemalovo tijelo je poslije pronađeno nakon 25 dana,u rijeci Uni. Kako čovjek koji jedva hoda,otiđe 20tak kilometara do Une? Sumnjivo. Još sumnjivije Kemalov karton koji nije bio zaveden prvih par dana ,da bi kasnije bio uredno ispisan i popunjen.


Idemo na drugi slučaj nestanka.

Zarif Dolić, nestao je 2018. gorine. Samovoljno je otišao sa psihijatrijskog odjela iz iste bolnice kao i Kemal - "Irfan Ljubijankić".

Porodica kaže da je Zarif bio vedar i nasmijan čovjek,te da im nije jasno kako je moguće da sam čovjek ode iz bolnice a da niko ne primjeti.

Do danas,ne postoji izvještaj o Zarifu,ni u policiji ni u bolnici, što nam otvara novo pitanje - kako je moguće da nema informacija o Zarifu u bolnici u kojoj je bio?

Zarif je također bio teško pokretan. Hramao je na jednu nogu i jedva se mogao kretati. Dakle,opet sličan modus operandi kao kod Kemala.

Do sada se ne zna da li su iz bolnice uopšte pregledavali kamere, te da li su poštovali protokole.

Cijeli Zarifov slučaj je manje poznat javnosti, a Zarif do današnjeg dana nije pronađen.


Treći slučaj nestanka.

Adnan Alibabić, poznat pod nadimkom Fećko, posljednji put je viđen 24. juna 2025. godine kada je “navodno” samovoljno napustio Kantonalnu bolnicu u Bihaću. Prema informacijama MUP-a Unsko-sanskog kantona, od tog trenutka mu se gubi svaki trag.

Potraga za njim još uvijek traje. Ukoliko slučajno nešto vidite,javite se vašoj obližnjoj policijskoj službi.

Prema opisu objavljenom u policijskom apelu, Adnan je visok oko 185 centimetara, tamno smeđe kose, a u trenutku nestanka na sebi je imao crnu majicu s printom i crne trenerke.


Šta je slično u ovim slučajevima?

Sva trojica su "samovoljno" napustili bolnicu i otišli u nepoznatom pravcu.
Kemal i Zarif su jedva bili pokretni,te je čudo kako su otišli iz bolnice.
Kemalov i Zarifov karton nije zaveden u početku,tek se pojavio kasnije.

Propust doktora ili sistema bolnice? Napomenut ću i onu neljubaznost na početku kod Kemala.

Slučaj koji sam uspio pronaći a koji je donekle povezan sa ova tri slučaja,jeste slučaj iz aprila 2021. godine, u doba Coronavirusa.

Ime pacijenta nisam uspio pronaći. Oslovljavat ću ga kao " Čovjek ".

Dakle, Čovjek TEŠKO POKRETAN, sa dijagnostikovanim Covidom,iskočio je sa prozora iste bolnice. Slučaj još nije okarakterisan ni kao ubistvo ili samoubistvo.

Šta je slično? Slično je da je čovjek teško pokretan.Jedva je mogao hodati.

Kako je moguće da 3/4 čovjeka jedva hodaju i baš ih zadesi nesreća?
Uzmite u obzir da je Covid tada bio i da je kretanje bilo ograničeno.

Zar nije sve čudno u ovoj bolnici? Pogotovo sa pacijentima koji se jedva kreću?

Napomena : nisam policajac,niti inspektor,niti nadležno lice. Iznosim samo činjenice koje svako od nas može pronaći.