Mostar - grad ljeta, Starog mosta, ćevapa kod Bahre, dobro možda ne baš ćevapa kod Bahre.
Grad Neretve, Alekse Šantića, Red Bull Cliff Diving skokova...
A na koncu grad Veleža i Zrinjskog.

Rat je stao, prije tridesetak godina.
Puške su zakopane u podrume ili predate nadležnima.
Osim ruševina samo pokoja mina još svjedoči pošasti devedesetih.

Da li je rat zapravo stao?
Oružje pripadnika Armije republike Bosne i Hercegovine i oružje Hrvatskog Vijeća obrane, zamijenile su neke nove - stare strategije, pa i ideje.
Umjesto granata, ratnu liniju razdvajanja u Šantićevoj ulici sada pohode Ultrasi i Red Army.
Svakodnevne tučnjave, prepirke i šaranje grafita, pa donekle i šaranje kukastih križeva donose nove stare strategije ratovanja.
"Mali Refko" čiji je otac bio pripadnik ARBiH i "mali Ante" dijete pripadnika HVOa, sada brane grad na drugačiji način.
Palicama, šakama, upadima u stanove ili kuće.
Moderno ratovanje na kojem bi pozavidio i veliki NATO, mora se priznati.

Crtanje grafita u Mostaru ima novu psihološku dimenziju - "ubij Ultrasa" ili "redari bježe u Podveležje", prikazuju prividnu sliku navijačkih grafita.
Psihologija nam zapravo govori, da je ovo poziv na "ubij ustašu" i "balije bježe u Podveležje".
Vrijedno je, a u isto vrijeme nije vrijedno spomena, crtanje nacističkih simbola.
Kukasti križ i slovo u, iovako bi pokvarili sliku ovog predivnog članka, gdje Vi čitate a ja pišem o krompiru u Nevesinju.


Stranačke mućke
Nedavni istraživački članak kolega sa portala Hercegovina.info pokazuje "kriminalnu hobotnicu SDA i HDZa u solarnim panelima".
Gle li čuda, pa kako to narode?
Nazovimo ih organima koji pljačkaju godinama Mostar, stvorili su sebi potpuno novi način pljačke, valjda?
Mešetari koji obaraju kojekakve zakone na sjednicama, a nerijetko se omakne koji milion na tenderima.
Od ARBiH je ostao SDA, od HVOa HDZ.
Granate zamjeniše političke trke, ko će koju "stranu" izgraditi prije i kada.
Priznali biste da bi i KGB pozavidio na ovakvim taktikama modernog ratovanja.
"Čega se lik dosjetio" - rekao bi samouvjereni Mektić.
Zatim bi dodao još jedan nastavak "čim ga nema tri dana, smišlja neku prevaru".
Koliko god apsurdno bilo, čim ih nema par dana i čim pomisliš da nešto dobro rade, uprskaju sve.

Bitka oko Sveučilišta u Mostaru (SUM) i Univerziteta "Džemal Bijedić" u Mostaru (UNMO).
Od pušaka do olovaka.
Ko će prije izgraditi univerzitete, ko će više biti priznatiji i uzeti para od studenata.
Prava borba, samo što ne pucaju nego na "pošten" način udaraju po novčaniku.
Dok su jedni u starim zgradama, drugi su u iole izgrađenim prostorijama.


Izrael i Palestina
Dok lijeva obala grada stoji uspravno uz Palestinu, druga obala pak uspravno ili ne, presudite sami, stoji uz Izrael.
Jedni su hamsovci, drugi su cionisti.
Mada malo je kontradiktorno sve ovo.
Dopustite da objasnim i kako.
Pisanje kukastih križeva i ustaških simbola jasan je znak prisutnosti nacizma u Mostaru.
Kako pak takvi ljudi mogu podržavati Izrael kada znamo nad kojim narodom je činjen genocid u 2. svjetskom ratu?
Zar nije malo kontradiktorno pozivati se na podršku suverenitetu Izraelu a istovremeno pisati svastike?


Nada u prestanak ratovanja
Postoji li uopšte ikakva nada u svemu ovome?
Možda i postoji, ali toliko je obojena kojekakvim pričama, da više i ne znamo gdje da je tražimo.
Ako bismo bili poput Krive ćuprije, možda bi mogli stopirati nabrojane ratove iza kojih se skriva bolest što se mržnja zove.
Povezati dvije obale, uzdati se malo više u zajedničke stvari i moliti Boga da neko ne ugleda pravu pušku, tek onda odošmo u polje mandarina!