Dragi čitaoci,

Neke priče ne bi smijele ostati prešućene.
Neka imena ne bi smijela izblijediti.
Neki životi ne bi smjeli nestati tek tako.

Otvaram ovu rubriku s drhtavom emocijom i dubokim poštovanjem prema svima onima koji više nisu s nama.
Nisu otišli jer su završili svoj put, već jer su im putevi prekinuti. Naglo. Nasilno. Bez pitanja.


Mirror of the Truth je rubrika u kojoj ćemo zajedno pamtiti izgubljene.

Zamišljena je kao prostor tišine između redova, gdje ćemo pisati o onima koji su prerano otišli. Gdje ćemo svakom pričom reći: “Nisi zaboravljen.”

Svake nedjelje u 20:00, jedna nova priča. Jedan život. Jedno sjećanje.
Oni koji su bili nečija djeca, nečiji prijatelji, ljubavi, komšije. Ljudi s planovima, smijehom, snovima. Ljudi koji nisu stigli do kraja dana. A trebali su.

Zašto ovaj naziv?
Jer istina nije uvijek glasna.
Nekada se pokaže tek kada pogledamo u ogledalo ono najdublje, unutarnje.
Mirror of the Truth je ogledalo u koje gledamo s knedlom u grlu.
Ne da bismo tražili razloge.
Već da bi pokazali koliko život može surov,da bude,i da se sjetimo nečijeg tužnog života.

Ne znam da li ikada možemo dovoljno pisati o onima koji više ne govore.
Ali znam da možemo pokušati da ih ne prepustimo zaboravu.
To je smisao ove rubrike.
Da makar riječima ostanu sa nama.