Istina ili laž?

Svakim danom slušamo kako mladi odlaze iz države, trežeći bolje sutra. No, da li je baš istina da mladi odlaze iz države u tolikom broju? Istina je da mladi odlaze ali ne u masovnim brojkama kako se često priča. Većina ih ode za poslom u drugu državu ili se preseli u naše komšijske zemlje. Ima i onih koji ostanu da žive u državi uprkos svim problemima i nedaćama sa kojima se susreću. Mnogi od njih su ambiciozni i stvarno žele pokušati i dati šansu državi u kojoj teško dolaze do izražaja. Neki ipak ne žele ni pokušati pa jednostavno odu misleći kako je ovdje sve samo ne uspjeh. Ili jednostavno mnogi vidi da je ovdje ona čuvena "nema hljrba bez motike" i time se vode. Nema hljeba bez motike ni u svijetu, samo što je u svijetku motika nešto lakša. Odnosno lakši je način do hljeba i idealnog života.

Potrebe

Jedan od ključnih problema naše države su potrebe društva koje država ne može da snosi. Većinom nakon završene srednje škole, mladi se okreću granici i odlaze kako bi u drugoj državi dobili sve ono što ovdje nisu. Novac je najveća potreba ljudi usvijetu u kojem svaki dan cijene rastu, a plaće ostaju iste. Lijekovi, životne namirnice i sve ono što je neophodno čovjeku da preživi skaču svaki dan. A ljudi? Ljudi jednostavno šute i ne bune se, misleći kako će im biti bolje iako ne kažu ništa. Da bi došli do svojih potreba lakše je otići iz države i ne pokušati ništa napraviti. A oni koji pokušavaju nešto da naprave su "zapeli" u sistemu ili su jejdostavno ismijavani jer žele promjenu. A kome je žele? Žele je sebi za sebe. Za svoje bolje sutra.