Obraz ili novac?

Priča se završila sretno. Pronalazač novca se javio i ponudio nazad vlasniku novac. Studentu je taj novac bio prijeko potreban jer je student i treba mu. Sigurno da plati troškove koje studiranje sa sobom nosi. Vlasnik se zahvaljivao na pronalaženju novca, kao i svaka osoba koja se veseli kada joj neko nešto pronađe. Zamislite šta bi bilo da je pronalazač postupio kao i većina koja ne bi novac vratila. Studentu bi prekipjelo sigurno. Izgleda da u ovim teškim momentima još uvijek ima ljudi kojima je obraz važniji od novca. Pogotovo ljudi koji su spremni pomoći jedni drugima ne tražeći ništa nazad.

Ruka Spasa

Studentu u ovom slučaju pronalazač novca je bila ruka spasa koja mu je pomogla. Nažalost u današnjem svijetu jako je malo ljudi kao pronalazač novca. Većinom ljudi iako nađu novac na ulici, zadrže ga i skoro pa nikada ne prijave nadležnima da su našli nečiji novac. Nije moguće da je oholost tolika u ljudima zbog "običnih" 50 - 100 KM koje neko izgubi. Nekada je ta cifra duplo manja. Ali, šta nama znači što ćemo uzeti novac od nekoga? Ipak, nije to naše, nismo ga mi zaradili niti smo išta uradili kako bi on bio naš. Uzimajući sreću iz tuđih ruka često kitimo sebe misleći kako činimo pravu stvar. "Njemu ne trebaju dok ih je izgubio". Tek šta bi bilo kada bi se radilo o većoj sumi novca. Ljudi bi jednostavno bili spremni potpisati "ugovor sa đavolom" kako bi taj novac bio njihov. Kolika je cijena čovjekove dobrote u tim momentima?