Nisam mogao ostati ravnodušan. Iskreno, nisam mogao vjerovati u tu tvrdnju – i to se jasno vidi i u emisiji, jer sam pokušavao odmah dobiti objašnjenje, ali nisam uspio.

Podcast link: https://youtu.be/QWKlbXbQv6Y?t=5445

Nakon emisije osjetio sam potrebu da pročitam istraživanje u cijelosti. Kroz naredna dva mjeseca pročitao sam ga i napravio bilješke iz cijele knjige, na osnovu kojih sada pišem ovaj tekst.
(Zbog nedostatka vremena i volje, tek sada završavam članak.)

Tvrdnja koja je, po meni, netačna

Citiram:
„Interesantno je da kod mladih Bošnjaka, u odnosu na Srbe i Hrvate, nalazimo najviše izražen mundijalizam, nacionalni ponos, ali i šovinizam. To samo po sebi izgleda kontradiktorno, ali izgleda da unutar bošnjačke omladine postoje jasno odvojene kategorije sa oprečnim odnosom prema svojoj etničkoj grupi i drugim grupama.“

Kada pročitamo definiciju šovinizma, vidimo da je to ekstremni oblik nacionalizma koji uključuje pretjeranu, nekritičku odanost vlastitoj naciji i mržnju, predrasude ili netrpeljivost prema drugim narodima ili grupama.

U suštini, šovinista ne samo da voli svoj narod, nego smatra da je njegov narod nadmoćan u odnosu na druge, i često zagovara diskriminaciju, isključivanje ili čak nasilje prema drugima.

Primjeri šovinizma:

• Vjerovanje da je „naš narod uvijek bio bolji, pametniji i časniji od drugih“
• Omalovažavanje ili vrijeđanje drugih naroda ili etničkih grupa
• Opravdavanje nasilja ili nepravde prema „drugima“, jer se smatraju „manje vrijednima“
• Negiranje zločina koje je počinila „vlastita“ grupa i veličanje onih koji su ih počinili

Lična dilema i iskustvo:
Tokom podcasta sam pokušao doći do konkretnog odgovora: zašto i na osnovu čega su Bošnjaci šovinisti?
To me zanimalo jer sam proputovao cijelu Bosnu i Hercegovinu i na svojoj koži osjetio i vidio šta je šovinizam.
Ali, nažalost, nisam dobio jasan odgovor.

Jedan od glavnih razloga zašto mi je zasmetala ova konstatacija jeste to što u praksi šovinizam vidimo u sasvim drugačijim oblicima i kontekstima.

Primjeri su:

• Veličanje presuđenih ratnih zločinaca – javno, na utakmicama, svadbama, veseljima, pa čak i među djecom.
• Crtanje uvredljivih grafita sa likovima i citatima ratnih zločinaca.
• Skandiranja i pjesme kojima se veličaju presuđeni zločinci.
• Vrijeđanje i omalovažavanje žrtava rata.

Ovo su samo neki od mnogih primjera:
https://www.facebook.com/watch/?v=389113995194285
https://www.facebook.com/watch/?v=1486100951822913
https://www.facebook.com/watch/?v=877502067722251

Što se tiče grafita – od Banjaluke, Zvornika, Doboja, pa sve do Mostara, Čapljine, Širokog Brijega i Posušja – dovoljno je potražiti slike na internetu i vidjet ćete ogroman broj primjera. Ako imate kakve primjere na strani Bošnjaka slobodno ih zalijepite u komentare da se osudi i taj dio!

Ako pogledamo i ratne pjesme sa sve tri strane, jasno se vidi iz tekstova ko u njima ima šovinističke poruke.
Tu su i „patriotski“ muzičari poput Thompsona i Baje Malog Knindže, koji u svojim pjesmama otvoreno promovišu ideje netrpeljivosti.

Ako pogledamo također primjere gdje se spominje "Velika Srbija" tu su jasne namjere i očigledan primjer šovinizma u srži!

To su sve teški oblici šovinizma.

Naravno, ako imate primjere šovinizma među Bošnjacima – slobodno ih navedite.
Ja ću ih prvi osuditi, kao što osuđujem i sve gore navedeno.

O podacima iz istraživanja:
U istraživanju se kao pokazatelji šovinizma kod mladih Bošnjaka navode sljedeći podaci:

57,9% mladih Bošnjaka kaže: „Uvredu nanesenu mojoj naciji doživljavam kao napad na sopstvenu ličnost.“
43,5%: „Treba biti oprezan prema pripadnicima drugih nacija, čak i kada nam se pokazuju kao prijatelji.“
39,8%: „Najbolje se osjećam u društvu pripadnika svoje nacije.“
30,2%: „Ne bi se trebalo miješati sa pripadnicima drugih nacija putem mješovitih brakova.“
27%: „Pripadnici drugih nacija su nesposobniji od nas i rade nam iza leđa.“

Ali postavlja se pitanje: da li ovakve tvrdnje zaista predstavljaju šovinizam?

Po meni – ne.
Recimo, stav o mješovitim brakovima više ima vjersko nego šovinističko uporište.
Ostali stavovi mogu ukazivati na nesigurnost, ratnu traumu ili nedostatak povjerenja, ali ne nužno na mržnju ili prezir prema drugima.

Zato smatram da je postavljanje ovakvih pitanja i njihovo tumačenje kao šovinizam – velika greška.

Šira slika i politički kontekst

Ne tvrdim da među Bošnjacima nema šovinista – itekako ih ima.
Ali sigurno ne u mjeri u kojoj ih ima kod Hrvata i Srba.
Pogotovo kada uzmemo u obzir da se šovinizam u redovima Bošnjaka najčešće pojavljuje među neobrazovanim slojevima, dok kod Srba i Hrvata nerijetko dolazi i od obrazovanih ljudi, akademika, javnih ličnosti, sportskih radnika pa i političara.

Ako pogledamo političku scenu, jasno je da se takvi narativi češće pojavljuju u diskursu koji dolazi iz Beograda i Zagreba, nego iz Sarajeva.
Na osnovu svega, i politički i društveno, uvjeren sam da najveći dio šovinista dolazi iz reda srpskog naroda, zatim hrvatskog, a na kraju bošnjačkog.

O istraživanju:
Cijelo istraživanje možete pročitati ovdje:
https://proeduca.net/wp-content/uploads/2024/05/KAKO-MLADI-U-BOSNI-I-2022.pdf
https://www.frontal.ba/blogovi/blog/61902/nacionalizam-i-spremnost-na-pomirenje-mladih-u-bih

Istraživanje je provedeno od marta do septembra 2019. godine, na uzorku od 1893 osobe.
Od toga je 1308 mladih (15–30 godina) i 525 roditelja.
Uzorak nije reprezentativan – što i sam autor navodi – jer je došlo do promjena u načinu prikupljanja podataka zbog pandemije COVID-19.
Puhalo i sam priznaje da nedostaje dovoljan broj ispitanika iz reda Hrvata i da ima više djevojaka nego mladića.

Zaključak:

Ne mislim da je Srđan Puhalo imao lošu namjeru. Naprotiv – vjerujem da je cilj istraživanja bio da otvori prostor za nova pitanja.
Ali smatram da je istraživanje pogrešno usmjereno, te da su neki termini i kategorije korišteni na neprecizan način.
I sam Puhalo je u podcastu rekao da „možda ovo i nije najbolje definisano, ali je otvorilo mnoga pitanja“.
Tu se u potpunosti slažem s njim.