Vrba - simbol na izdisaju:

Jučer je u ranojutarnjim časovima započeto uklanjanje stabala vrbe duž obale rijeke Vrbas. Radi se o drveću koje osim što štiti samu obalu i stvara prirodni hlad ima i simboličku važnost.



I sama rijeka Vrbas dobila je ime upravo po vrbama koje rastu na njenoj obali, a banjalučke ulice istima su ukrašene već više od jednog vijeka.

Iz Gradske uprave, kao ni iz kabineta gradonačlenika Draška Stanivukovića još se niko nije oglasio povodom nove faze ekocida u režiji gradske administracije. Za sada nije poznato po čijem nalogu i sklopu kojeg infrastrukturnog projekta preduzeće Tamaris Company vrši sječu stabala.

Radnike pomenute kompanije primjetili su građani, a ubrzo potom kontaltiran je i Centar za životnu sredinu. Aktivisti Centra najavili su protestno okupljanje i obraćanje za medije u petak, 17.4. u neposrednoj blizini tvrđave Kastel gdje su vrbe i posječene.



Gradska uprava u ovoj godini planira nastavak radova na šetalištu duž obale Vrbasa kojom već u nekoliko navrata uzurpirano korito rijeke, ali i sama obala.



Proaktivna betonizacija prouzrokovala je slabljenje tla, pukotine u zemlji, ali i plavljenje betonske staze. Radi se o infrastrukturnom projektu čija je legalnost upitna, budući da Gradska uprava za isti prvobitno nije dobila građevinsku dozvolu uprkos činjenici da su radovi uveliko otpočeli.

Razgrađivanje identiteta:

Beton je jedna od najčešćih metoda kojom se priroda, ali i tradicija grada uništavaju. Banjaluka stihijski ostaje bez zelenih površina, aleja i parkova, osim ćiriličnih i betonskih. Svaki novi, građevinski poduhvat neimara Stanivukovića stanovnike Banjaluke košta finansijski, ali i biološki, jer ostaju bez vazduha, vode, biljaka i prirode u cjelini.



Grad je do prije nekoliko godina ima čak 72 ulice ukrašene drvoredima vrbe, lipe ili kestena, danas je takvih ulica sve manje i manje.

Možda će nova, post - prirodna Banjaluka biti ljepša, ali samo na razglednicama.