Fašizam je otvorena i sve jasnija i izlednija prijetnja. Prepoznaje li Evropa tu opasnost, da li se snalazi i ima li odgovor.
Slavi li Evropa još uvijek antifašizam kao svoj praznik
Evropa je svojevremeno sa razlogom I sasvim opravdano za svoj dan odabrala deveti Maj, Dan pobjede nad fašizmom. Taj datum se ujedno obilježava I kao Dan Evrope odnosno taj datum slovi kao dan početka stvaranja Evropske unije. Jedan datum a dva značajna praznika, to je zaista rijetkost i veliko bogatstvo.
Znači u samim temeljima moderne Evrope je antifašizam. Ta činjenica automatski pretpostavlja da bi svi procesi, regulative, aktivnosti I djelovanje Evropske unije trebali da imaju svoje izvorište I uporište upravo u vrijednostima I principima antifašizma.
Nakon više od osamdeset godina od pobjede nad fašizmom I kapitulacije Njemačke u drugom svjetskom ratu moramo se zapitati da li je Evropa, preciznije Evropska unija, ostala dosljedna svom danu. Da li Evropa sa razlogom još uvijek obilježava I cijeni deveti maj kao Dan antifašizma .
Na žalost, ako bi stvari posmatrali sa naše, bosanske strane, zbog nedavne prošlosti i zla koje je tada zadesilo Bosnu i Hercegovinu, jedini mogući odgovor je negativan.
Antifašizam u Evropi umro je početkom devedesetih godina prošlog vijeka kada je oživio fašizam na Balkanu. Previše je dugo ta ista gospođa Evropa nijemo posmatrala čisti fašizam u svojoj avliji, na Balkanu u evropskoj državi Bosni i Hercegovini. Državi koju je ta ista Evropska unija priznala kao samostalnu, nezavisnu, jedinstvenu I suverenu. Priznala a zatim prepustila na milost I nemilost fašističkim hordama- četnicima I ustašama, da ubijaju, siluju, progone I u koncentracione logore smrti zatvaraju nevine građane. Zločin bez presedana I primjera u Evropi poslije drugog svjetskog rata zaokružen je brutalnim genocidom u Srebrenici.
Morbidno izgledaju slike nekog prosječnog građanina Evrope koji poslije napornog radnog dana I ugodne večere uz pivo I čips na tv gleda direktan prenos uživo sa bosanskih polja smrti. Po prvi put u historiji, mogli su udobno smješteni ispred svojih televizora posmatrati prenos rata uživo u stvarnom realnom vremenu.
Kao da nisu naučene te skupe lekcije iz prošlosti, Evropa danas, tridesetak godina kasnije, nonšalantno posmatra kako fašisti ponovo marširaju njenim dvorištem, ovaj put u odijelima i sa kravatama kao prigodnoj maski. Posmatra Evropa i ništa ne poduzima protiv udruženog zločinačkog pakta koji, dosljedno jašući na krilima sveprisutne I sve izraženije I agresivnije islamofobije, širi teške laži I opasne optužbe protiv Bošnjačkog naroda. Sve češće u javnosti iznose lažnu I opasnu tezu po kojoj Evropi i (k)hrišćanstvu prijeti opasnost upravo od tih Bošnjaka, od bosanskih muslimana. A oni su, po tom mračnom I opasnom a u potpunosti lažnom scenariju, posljednja brana za Evropu I (k)hrišćanstvo cjelokupno. U posljednje vrijeme u kreiranju i plasiranju tih bolesnih konstrukcija I imaginarnih prijetnji snažno su aktivni I šaroliki I plaćeni lobisti.
Treba ovdje podsjetiti da su plaćeni lobisti upravo to, obični plaćenici i ljudi bez karaktera kod kojih nema patriotizma, nacije niti ideologije. Njih zanima I kroz život vodi isključivo I samo novac. Za novac su spremni na sve a laži i lažne konstrukcije im dođu kao desert poslije svega što su radili I što rade u svom poganom I ispraznom životu.
Na sceni su dakle lažne objede i lažni branioci. Opet se javnosti podastire krivotvorena matrica po kojoj je žrtva kriva . Krivi su Bošnjaci samo zato što bili dovoljno hrabri da se usprotive, odbrane I prežive. Krivi su jer su muslimani.
Imajući sve to u vidu, svakom dobronamjernom čovjeku jasno da Bošnjaci nisu nikakva opasnost. Jedina I stvarna prijetnja I opasnost kako za Evropu tako I za same Bošnjake je oslobođeni I razuzdani fašizam.
Sve drugo su insinuacije, laži , podmetanja I objede protiv pojedinih autohtonih evropskih naroda, ovaj put Bošnjaka, koje vješto podmeću i lansiraju upravo ti nazovi političari a u naravi rigidni desničari, šovinisti I fašisti. Oni su I izvor I pokrovitelji I najvredniji promotori zla I nesreće koja prijeti Evropi.
Ohrabreni su Trampovom besmislenom politikom I trgovačkom logikom koji im je samo dao vjetar u leđa. Umislili fašisti da je došlo ponovo njihovo vrijeme, da je nastupila njihova era, era mraka I zla.
Ipak, da nije sve tako crno nadu daje I budi premijer Španije koji hrabro preuzima zastavu antifašizma. Ali to nije dovoljno I nešto zbog čega bi mogli mirno spavati. Svi dobronamjerni su pozvani na adekvatan odgovor I jedno čvrsto NE fašizmu I fašistima kako bi se za sve građane Evrope osigurala bolja I sigurnija budućnost.
U ovoj dosta složenoj I turbulentnoj geopolitičkoj situaciji kada se očigledno dešavaju tektonske promjene, posebnu odgovornost I obavezu imaju bosanski političari koji moraju konačno izaći iz salonskih cipela I obući rudarske čizme I zaputiti se širom Evrope I svijeta , stvarati nova prijateljstva I tražiti podršku za našu pravednu stvar.
Trebamo što više iskrenih i odanih prijatelja na svim stranama svijeta. Da, trebamo i podršku i pomoć, sami teško da ćemo se izboriti sa alama koje otvoreno prijete.
