Danas u 10 časova ispred zgrade Parlamenta Bosne i Hercegovine biće održani protesti uposlenika Radio - televizije Bosne i Hercegovine.

Novinari, snimatelji, producenti, tonci, ali i svi drugi koji oblikuju i realizuju program izaći će na ulicu u potrazi ne samo za platama i otuđenim sredstvima , već i za osnovnim ljudskim dostojanstvom. Ali, ko će stati uz njih?

Da li će ih možda, slučajno obići oni isti aktivisti koji su bijesno zapjenili na dolazak košarkaških klubova Hapoel i Dubai u Sarajevo ili će pranje obraza pred mitom o cionističkoj najezdi ostati priorotet?

BHRT je kroz godine sistematske nepravde postao žrtva političke trgovine, ignorisanja ustava i nesposobnosti pravosudnih institucija da djeluju adekvatno. Možemo se žaliti na loš program i uredničke greške, ali ukoliko budemo zanemarili samrtno stanje u kojem se nalazi nacionalna televizija i sami ćemo, kao društvo postati saučesnici u ubistvu.

Odabrani vlastodržci kojima su do sada promakli i Jablanica i Viaduct i mnogobrojni slučajevi femicida nisu oni od kojih treba očekivati razumijevanje i djelovanje, ali oni nisu jedini koji se nešto pitaju u ovoj zemlji. Svoj glas imaju i građani, valjda.



100 miliona KM iznos je do sada zabilježenog dugovanja RTRS-a prema BHRT-u, ali ne radi se samo o sredstvima ukradenim od državne televizije, već i o novcu ukradenom iz džepa građana.
Našim novcem gase našu televiziju.
Mi na to šutimo.

Silni samoprozvani probosanski političari već godinama zaklapaju kapke pred strateškom pljačkom, a radnici životare na ivici materijalnog opstanka. Iza programa koji gledamo ili ne gledamo stoje sati, dani, mjeseci i godine, litre znoja, kilometri živaca i galoni suza. BHRT je glas javnosti, pa čak i onda kada javnost šuti.

Ostanemo li njemi i ovaj put pitanje je da li ćemo više uopšte imati državnu televiziju. Pristati na takvu budućnost znači pristati i na gašenje države.
Polako, tiho i neprimjetno, ali smrtonosno, tako da ni država ne primjeti da je gušimo.