Tamo gdje je majka – tu je i dom

Postoje pokloni koji se kupe, zamotaju i s vremenom zaborave. A postoje i oni mali, jednostavni, napravljeni dječijim rukama, koji u sebi nose nešto mnogo veće – ljubav.
Upravo takav poklon sam dobila od svojih sinova. Moji dječaci, Hamza (5) i Isa (4), zajedno sa svojim tetama u vrtiću "Zemzem" napravili su čestitke. Zelena kartica, nacrtano cvijeće, mala poruka u sredini i crvena ruža na vrhu koja se može izvući. Za jednu majku - pravo malo blago.
Na čestitci piše: „Tamo gdje je majka – tu je i dom.“
Koliko je samo istine u toj jednostavnoj rečenici. Djeca možda još ne znaju velike riječi, ali nekako uvijek znaju ono najvažnije. Dom nisu zidovi. Dom nisu stvari. Dom je osjećaj. Toplina. Zagrljaj. Sigurnost. A majka je često srce svega toga.
Dok sam gledala tu čestitku i male nesavršene crteže cvijeća, pomislila sam koliko su dječije ruke male, a koliko veliku ljubav nose u sebi. U tim linijama nema savršenstva, ali ima nešto mnogo vrijednije – trud, pažnja i želja da obraduju majku.
Takve sitnice nas podsjete koliko su zapravo velike stvari skrivene u malim trenucima. U dječijem osmijehu. U njihovoj želji da nas zagrle. U ponosu kada kažu: „Mama, ovo smo napravili za tebe.“
I tada shvatiš – nema većeg bogatstva od toga.
Ova mala ruža koja se može izvući iz čestitke za mene je simbol ljubavi koju djeca poklanjaju bez zadrške. Iskreno. Čisto. Onako kako samo djeca znaju.
Na današnji dan želim poslati jednu veliku čestitku svim ženama. Majkama, sestrama, kćerkama, prijateljicama. Svakoj ženi koja svakodnevno daje dio sebe drugima, koja nosi brigu, snagu, nježnost i ljubav.
Jer žena je često tiha snaga jednog doma.

Sretan Osmi mart, žeMske moje. 🌹