I dok se naše okolne komšijske zemlje naoružavaju, Bosna i Hercegovina idalje reklo bi se stoji u mjestu sa naoružavanjem. No, ipak nije tako, kupi se nekada po neka stvar, čisto da se ima.. zlu ne trebalo.
Kako stojimo?
Svakim danom unazad nekoliko mjeseci gledamo i slušamo o vojnom roku koji se uveo u Hrvatskoj i Srbiji. Gdje smo mi kao država? Bosni i Hercegovini ni na kraj pameti nije da uvede vojni rok. Prije svega, ne znamo kako će se mladi uklopiti u sistem vojnog roka. Da li će zbog tehnologije ostati pasivni? Ili da li će bježati od vojnog roka. Neki su stava da je veća opasnost od toga što mladi ne znaju držati oružje niti znaju kako se rukovodi sa njim. Da li bi vojni rok doveo do novih podjela unutar države ili bi pak pokazao prave propuste unutar nje? Ostaje nam da vidimo i čekamo
Vojni rok?
Kako to da države kao Hrvatska i Srbija imaju svoje vojne rokove a mi još uvijek ne?Listajući društvene mreže možemo vidjeti kako mladi ne žele u vojsku. Pisanje raznih komentara te šale na račun komšijskih zemalja koje će ubrzo na vojni rok. Zašto? Da li su mladi pasivni kao ljudi ili je to generacijska pojava? Želja za dokazivanjem nekada davno je bila upravo u vojsci. Vidjeti vojnika i biti sam vojnik je bila velika čast za pojedinca. Danas, od te časti izgleda ništa nije ostalo. Možda jeste onoj maloj nekolicini kojima su očevi ili praočevi bili u vojsci. Odlazak djece u vojne kasarne najbolje pokazuje prave i loše strane. Ima i onoga da je vojska nekada služila da brani i štiti državu,dok današnja vojska služi da bude marioneta političarima i pijun kojeg je lako pomjeriti kada zasmeta.
