Svjedoci smo brzog protoka vremena. Vrijeme brzo prolazi svakome od nas. Čak i naše dede i nane govore kako im vrijeme brzo leti, pa i oni najmanji i najmlađi. Čini im se kako škola brzo prođe, kako mjeseci idu kao dani. Nisu se ni okrenuli a već je novi mjesec. Zašto?

Nekako, prije je bilo nekih velikih događaja u ljudskim životima. Više se radilo i kvalitetnije. Život se sastojao od malih stvari i bilo je sve jasnije. Dok danas svi negdje lete i žure za vremenom. I upravo zbog ove žurbe čini nam se kako vrijeme leti.

Zapravo, vrijeme ne leti nego ga mi ne znamo kvalitetno iskoristiti. Da li smo sebe uhvatili unazad par mjeseci kako radimo nešto što volimo ili nešto korisno? Teško se sjetiti toga, a možda i ne radimo ono što volimo dok nam dani tako brzo lete.

Zamislite da svi učestvujemo negdje, da smo aktivni i da se toliko ne žalimo na sve. Bilo bi nam mnogo bolje. Cijene nam skaču svaki dan, ratovi se dešavaju, umiru nam djeca na autoputu.. a mi smo nekako imuni na to. Kao da smo navikli da će sve ovo proći ili kao da živimo sa više života pa kao "u drugom ću životu".

Vrijeme ne leti brzo, samo nama nedostaju neki veliki "eventovi" u našem životu do kojih bismo brojili dane. Prije su to bili koncerti Čole, Bijelog Dugmeta recimo.. Prije su bile to nečije svadbe, igranke, veselja. Odlazak na more, planinu.. Danas je sve to jednostavno i lako postalo. Na planini smo za pola sata, na moru za 2 sata...

Što bi rekao Trogla : "ne znate uživat ba"