Vijeće ministara Bosne i Hercegovine juče je na telefonskoj sjednici pokazalo svu raskoš svog merhametluka. Uz vanserijsku humanost, iskoristili su i svoje maestralne vještine raspolaganja budžetskim sredstvima.

Nisu im se crvenili obrazi, znojila čela ili dlanovi, a ni knedlu nisu progutali, kao što neće moći ni državni uposlenici sa novim povećanjem toplog obroka za cijelih 80 feninga.

Tako je iznos naknade za topli obrok državnim uposlenicima skočio sa enormnih 11 na još enormnijih 12KM.

Primjera radi za taj iznos se ne može kupiti ni pola kilograma kafe, čija cijena trenutno iznosi malo više od 24KM po kilogramu.

Iako u društvu dominira ustaljeno mišljenje da su zaposleni u državnim institucijama klasični budžetaši koji dane provode u besposličarstvu, dok radnici u realnom sektoru vuku konce ekonomije, malo ko se zapita kakvo je stvarno stanje u državnim institucijama?

Uglavnom nas ne zanima koliki su politički pritisci nadređenih, koliko radnika je ucijenjeno, kolliko njih godinama radi na određeno, sa stalnim prekidima i bez adekvatnog godišnjeg odmora. Odgovornost je višestruka, a uslovi rada iz godine u godinu sve lošiji.
Ali, koga briga, oni sjede u kancelarijama, imaju klimu i kuckaju koješta po računarima. Drugi jebu, a ti se Muzafere kupaj!

80 feninga.
Zvuči kao loše izveden pseudonim underground repera po uzoru na 50cent-a.

80 feninga.
Uvreda za svakog državnog uposlenika.

80 feninga.

Njihovi obroci iz našeg džepa:

Sa druge strane kašike, državni parlamentarci hrane se mnogo bolje i to o trošku građana, ali po praistorijskim cijenama.

Meni u menzi državnog parlamenta izgleda kao razglednica sa Jadranske obale od prije 20 godina.

Prema važećem cijenovniku za 2025. godinu, čuvari naše ustavnosti teleću supu plaćaju 1KM, punjene paprike 3.5KM, a kolač takođe 1.

Ako porane na posao, što se ne dešava često, mogu da uživaju u sendviču za sudžukom za 3KM ili u puri sa povlakom za 1.5KM

Od specijaliteta Parlament preporučuje: ćureći sote ili grašak sa piletinom za svega 4KM.

Jedu novcem građana koji gladuju.

Pošteno, zar ne?

Ne bi bilo loše da se na zadnjim vratima parlamenta formira spontana javna kuhinja, jer bi ostaci ili nepojedeni obroci zastupnika svakako bili obimniji i ukusniji, od pomija koje građani sebi mogu da priušte.


Prvo su nam oteli državu, jer ona pripada svima samo ne nama.
Onda su nam ukrali novac, koji idalje kradu.
Sada nam na kašičicu oduzimaju i dostojanstvo, a mi sve to gutamo.

I šutimo.

Zašto?