Redakcija portala Plenum.ba zaprimila je dana 16.12.2025. godine anonimno pismo čiji se autor predstavlja kao policijski službenik zaposlen u Policijskoj stanici Bihać. Anonimni autor (u daljem tekstu: autor) se redakciji obratio bez navođenja identiteta, službenog statusa ili drugih provjerljivih podataka, te je u samom pismu više puta naglasio da insistira na potpunoj anonimnosti.

Kao razlog za takav zahtjev, autor navodi strah od mogućih profesionalnih, disciplinskih ili ličnih posljedica unutar institucije u kojoj je zaposlen. Ovi navodi predstavljaju subjektivno obrazloženje autora i nisu predmet provjere redakcije.

Prema navodima iz anonimnog pisma, autor izražava zabrinutost zbog objave na Facebook profilu korisnika Ljubijankić Budžin Nihad, koja je, prema pismu, objavljena 12.12.2025. godine u 07:29 sati u kojem se afirmativno govori o radu rukovodstva Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona.

Autor u pismu izražava lični stav da se navedeni javni sadržaj, prema njegovom subjektivnom doživljaju, ne podudara s iskustvima i percepcijama dijela zaposlenih unutar policijskih struktura. Ovu razliku između javne slike i unutrašnjih iskustava autor navodi kao osnovni motiv za pisanje pisma.

Dalje se navodi da se autor nije odlučio na obraćanje nadležnim institucijama ili internim mehanizmima, jer, prema njegovoj ličnoj procjeni, smatra da takvi mehanizmi nisu djelotvorni ili dostupni.

„(...) Ja moram ostati anoniman, jer i ovako imam dovoljno problema sa njim, kao i svi oni koji žele da rade svoj posao zakonito. (…) Ne vrijedi se obraćati drugim institucijama, jer živimo u začaranom krugu. (...)“

U jednom dijelu pisma autor iznosi svoje viđenje načina upravljanja Ministarstvom i policijskim strukturama. On navodi da, prema njegovom ličnom osjećaju i opažanjima, postoji pojačana centralizacija procesa donošenja odluka. Autor tvrdi da ima subjektivni dojam da se određene odluke, koje se tiču funkcionisanja policijskih struktura, donose izvan ustaljenih hijerarhijskih i proceduralnih tokova. Ovi navodi nisu potkrijepljeni dokumentacijom, imenima, datumima ili konkretnim aktima.

„ (...) Dok mi u Upravi policije, svi, od najvišeg do najnižeg čina i ostali zaposlenici, doslovno rečeno ‘crkajemo’ od nemoći, jer mu ne možemo ništa (…)“

„(...) Želi da uvede diktaturu, a oni koji imaju svoje mišljenje budu linčovani i izloženi ismijavanju i poniženju u samoj instituciji MUP-a (...) On i njegov najbliži saradnik ponaša se kao da im je MUP ostavljen od djeda i babe. Samo on, pa on. Sve je on uradio. (...)“

Posebno se, prema navodima iz pisma, problematizira odnos između Ministarstva i Uprave policije. Autor izražava lični osjećaj da je uloga Uprave policije, kao organizacione cjeline, oslabljena u praksi. Također navodi percepciju da se u pojedinim situacijama komunikacija i odlučivanje odvijaju direktno, mimo formalnog lanca komandovanja.

„ (...) Policijskim službenicima RUKOVODI direktor Uprave policije. I on je odgovora za sve što se dešava u Upravi policije, ali nažalost ta funkcija je narušena. Policijski službenici preskaču svoje neposredne rukovodioce i direktno ministra obavještavaju o svemu, odavajući pri tom i službene tajne iz istrage. (...)“

„ (...) Pod njegovim vodstvom, policija Unsko-sanskog kantona prošla je kroz unazađenje kakvo do se sad nije vidjelo. Čak i ono poslijeratno stanje bilo je bolje od ovoga. Ipak su se znala neka pravila, za razliku od sada. (...)“

Anonimni autor se u pismu osvrće i na reformske procese o kojima se u javnosti govori u kontekstu rada policije. Prema njegovim navodima, dio aktivnosti koje se predstavljaju kao reformski iskoraci on doživljava kao nastavak ranije započetih administrativnih procedura.

Na dalje, autor u pismu izražava mišljenje da se u javnom diskursu pojedini procesi predstavljaju na način koji, prema njegovoj procjeni, naglašava ulogu pojedinaca, dok se institucionalni kontinuitet i dugoročni karakter tih procesa manje ističu. Istovremeno, autor navodi da ne osporava da su određeni pomaci ostvareni, ali izražava lični stav da se njihovo značenje i porijeklo u javnosti interpretiraju drugačije nego što ih on doživljava iz perspektive zaposlenog unutar sistema.

Također se u pismu iznose i navodi koji se odnose na radne uslove unutar policijskih struktura. Autor tvrdi da, prema njegovom opažanju, postoje izazovi vezani za prostorne kapacitete, tehničku opremljenost i organizaciju rada.

Između ostalog, autor navodi da povećanje broja zaposlenih, prema njegovom mišljenju, nije uvijek praćeno odgovarajućim infrastrukturnim uslovima. Ovi navodi izneseni su bez kvantitativnih podataka i predstavljaju lični doživljaj autora.

„ (...) Kad kaže poboljšanje uslova rada, iskreno u MUP-u sam godinama, ne znam na kakva poboljšanja misli. Na tijesne, neuređene i stare kancelarije i primanje novog kadra koji nema gdje da sjedi (...)“

Posebno se spominju zapažanja o unutrašnjem rasporedu kadrova. Autor naglašava da se radi o njegovim ličnim opažanjima, a ne o zvaničnim ili statističkim pokazateljima. On izražava mišljenje da takva organizacija rada, kako je on doživljava, može imati utjecaj na ukupnu efikasnost sistema.

„(...) a i primljene policajke neće da idu na ulicu, jer gospođe hoće kancelariju, pa su tako skoro sve pripadnice ženskog spola u kancelarijama (nekim svojim zaslugama). Možda ide na takvu vrstu poboljšanog rada. (...)“

Jedan dio anonimnog pisma posvećen je pitanjima zapošljavanja, raspoređivanja i profesionalnog napredovanja. Autor iznosi lični stav da su u određenim slučajevima kriteriji za zapošljavanje i napredovanje bili nejasni ili nedovoljno transparentni.

„ (...) Profesionalizam kadrova je uspostavljen da su činovani policijski službenici za koje je on rekao da budu činovani i tako je sebi stvorio poslušnike. (...) „

Pored ostalog, autor u pismu naglašava da ne dovodi u pitanje profesionalne ili lične kvalitete bilo kojeg pojedinca. Umjesto toga, izražava zabrinutost zbog šireg sistema donošenja kadrovskih odluka, za koji smatra da može biti izložen različitim utjecajima.

„(...) Znam samo da su prilikom zapošljavanja, zapošljavani oni koji su odgovarajuća stranka tj., ministrova, a zaposleni su zaduženi za provođenje želja i zadataka (...)“ I tako, ovo dvoje su i sve u jednoj komisiji.“ „ (...) je nakon dva mjeseca nakon što je došao u MUP, dobio svoj sektor i postao pomoćnik ministra. (...)“

Anonimno pismo sadrži i tvrdnje o, kako autor navodi, narušenoj institucionalnoj klimi unutar dijela policijskih struktura. Autor opisuje osjećaje profesionalne nesigurnosti, pritiska i ograničene slobode izražavanja mišljenja.

„ (...) Postoje građani koji su izloženi prijatnjama i psihičkom nasilju i svakodnevno trpe uznemiravanje i psihički pritisak. Sve to ponašanje Policijske stanice Bihać (...) „

U pismu se također izražava zabrinutost zbog mogućih nepravilnosti u radu, uključujući navode o neadekvatnom postupanju s informacijama. Ovi navodi izneseni su u općoj formi, bez navođenja konkretnih slučajeva, imena ili postupaka.

“ (...) dvojice ogleda se u Zloupotreba službenih ovlasti i curenje informacija iz policijskih struktura ili njima povezanih lica u PS Bihać, što ukazuje na korumpiranost policijskih službenika, odnosno da u redovima PS Bihać postoje pojedinci koji su duboko umješani u kriinanalne aktivnosti unutar policijskih struktura, što dovodi u pitanje povjerenje javnosti u instituciju policije. (...) „

Završni dio pisma fokusiran je na šire, principijelno pitanje odnosa policije i politike. Autor izražava lični stav da bi policijske strukture trebale djelovati u skladu sa zakonskim okvirima koji garantuju profesionalnu i operativnu autonomiju.

„ (...) Uređenje procedura — to on misli da je uredio procedure. Pisanje zakona i pravilnika kako njemu odgovara nije uređenje procedura, nego provođenje samovolje. Čak je i uredbom o službenoj iskaznici, propisao sebi značku. Značku koju smiju imati samo policijski službenici. Ne zna se o kakvoj se ovdje stabilnosti i viziji govori. (...)“

U tom kontekstu autor poredi trenutno stanje s ranijim periodima, naglašavajući da se, prema njegovom subjektivnom osjećaju, promijenila unutrašnja dinamika i radna atmosfera. Ova poređenja predstavljaju lični doživljaj autora i ne predstavljaju analitičku ili istorijsku procjenu redakcije.

„ (...) Ta stabilnost je došla do toga da policijski službenici plaču za (...) i mole Boga da se (...) vrati (sudski proces je u toku, možda se i vrati) (...)“




Napomena autora članka:
Autor ovoga članka objavljuje ovaj tekst isključivo u interesu javnosti, uz punu svijest da se radi o anonimnom izvoru i navodima koje nije moguće nezavisno potvrditi. Objavljivanje ovog sadržaja ne znači da autor potvrđuje, usvaja ili podržava iznesene tvrdnje ili stavove. Autor članka ostaje otvoren za objavu odgovora, pojašnjenja ili reagovanja svih institucija ili pojedinaca koji se mogu prepoznati u ovom tekstu, u skladu sa profesionalnim i zakonskim standardima. Autor ovoga članka posebno naglašava da nije u mogućnosti nezavisno potvrditi autentičnost iznesenih tvrdnji, niti identitet osobe koja se obratila. Svi navodi koji slijede prenose se isključivo kao stavovi, mišljenja i lične percepcije anonimnog autora pisma, bez zauzimanja bilo kakvog činjeničnog, vrijednosnog ili pravnog stava od strane autora članka.