Veliki pozdrav, dragi čitaoci! Vaš najdraži online babuka je ponovo tu sa novim blogom. I ovaj put pišem o meni najdražoj temi: cionističkoj propagandi u pop kulturi. Ako pitamo našu dragu umjetnu inteligenciju koliko je do danas izašlo filmova i serija o Hamasovim napadima od 7. oktobra, dobićemo sljedeći odgovor:

"Do danas je snimljeno i objavljeno preko 50 filmova, dokumentaraca i serija koji obrađuju događaje od 7. oktobra 2023. godine. Ova tema je u rekordnom roku stvorila čitav novi žanr koji se fokusira na svjedočanstva preživjelih, analizu napada i sudbine talaca. Neki od naslova su: 'We Will Dance Again', 'Screams Before Silence', 'The Children of October 7', 'Red Alert' i 'October 7'."

S druge strane, kada je u pitanju palestinska kinematografija, u istom periodu izašlo je tek desetak filmova. Najpoznatiji su "The Voice of Hind Rajab", "No Other Land" (koji je dobio Oscara za najbolji dokumentarni film) i "Palestine 36". Treba napomenuti da se "No Other Land" i "Palestine 36" više bave diskriminacijom Palestinaca na Zapadnoj obali i historijskim okolnostima sukoba. Prikazivanje filma "Palestine 36" u Jerusalemu zabranila izraelska vlast i tako još jednom potvrdila poruku filma.

Dok traje genocid u Gazi, izraelska vlada na raspolaganju ima stotine influensera koji na društvenim mrežama brane cionistički narativ. U javnost su isplivale informacije da pojedinci dobijaju i do 7.000 dolara po objavi, dok im vlada rado pokriva sve putne troškove ukoliko žele da posjete Izrael.

Jedan od najglasnijih promotera "izraelskih vrijednosti" je propali američki glumac Michael Rapaport. On je iskoristio izraelski budžet i posjetio Tel Aviv dok su trajala ubijanja u Gazi. Snimao se po ulicama, pokušavajući prikazati Izraelce kao tolerantne i otvorene. U jednom videu je šetao tražeći dokaze aparthejda: "Tražim taj aparthejd, ljudi, ali ga ne mogu naći!" – galamio je Rapaport u kameru.

No, ono što nije znao (ili je vješto ignorisao) jeste da se u istom kadru aparthejd jasno vidio. Naime, na ulici su bila parkirana vozila sa različitim registarskim tablicama. Žute tablice su za Izraelce koji se mogu slobodno kretati, dok su bijele i zelene za Palestince kojima je kretanje ograničeno i koji, na primjer, ne smiju voziti novoizgrađenim autoputevima. Isto je i sa brojnim kontrolnim tačkama gdje žute tablice prolaze slobodno, dok ostali moraju stati u red za dnevnu dozu maltretiranja.

Drugi Rapaportov video tematizirao je prava LGBT zajednice. Snimajući se ispred gej bara, želio je prikazati kako ta zajednica u Izraelu uživa puna prava, dok ih u Gazi navodno "žive bacaju sa nebodera". Istu tvrdnju iznio je i nedavno preminuli Charlie Kirk, koji je na jednoj tribini prokomentarisao uništavanje zgrada u Gazi riječima: "Kada bi gej osoba otišla u Gazu, vjerovatno bi je bacili sa zgrade. Ali pošto više nemaju zgrada, to se neće desiti..."

Važno je istaći da nigdje nije zabilježen slučaj bacanja gej osoba sa zgrada u Gazi niti u Palestini; to je apsolutna dezinformacija. Cilj takvih tvrdnji je predstaviti muslimane kao "nazadne divljake", dok su Izraelci "progresivni i tolerantni". Ipak, pogledajmo šta izraelski zakon zapravo kaže. Da li gej osobe uživaju sva prava? Naravno da ne. Gej brakovi su u Izraelu zabranjeni. Također, bilo bi zanimljivo vidjeti šta bi se desilo dvojici muškaraca kada bi prošetali držeći se za ruke kroz četvrt ortodoksnih Jevreja. Sjetimo se scene iz filma "Brüno" u kojoj Sacha Baron Cohen, u gej outfitu, prolazi kroz taj dio Jerusalema i biva izložen uvredama i napadima.

Kad smo kod brakova, da li su u Izraelu dozvoljeni međureligijski brakovi? Odgovor je ponovo negativan. Jevrejima nije dozvoljeno da se vjenčaju sa kršćanima ili muslimanima. Ako žele takav brak, moraju se vjenčati u nekoj drugoj, tolerantnijoj državi – kao što je, recimo, Bosna i Hercegovina. Iako često mislimo da smo "zadnja rupa na svirali", po ovom pitanju smo tolerantniji od "jedine demokratije na Bliskom istoku".

Islam, judaizam i kršćanstvo u svojim temeljnim tekstovima definišu homoseksualizam kao grijeh, ali se u javnom diskursu uvijek samo muslimani predstavljaju kao radikalni, iako su kazne u svetim spisima slične. Još jedna zanimljiva činjenica: ako Jevrej promijeni religiju i postane kršćanin ili musliman, gubi pravo na državljanstvo. Još jedna stavka u kojoj je "third world Bosnia" ispred ove bliskoistočne "superdemokratije".

Postoje brojni zakoni koji ilustruju izraelski aparthejd, a na nekima bi im pozavidjela i Hitlerova Njemačka: odvojene autobuske stanice, ulice zatvorene za Palestince, jerusalemski zid i brojni check-pointovi koji onemogućavaju slobodu kretanja.
Dakle, živ je aparthejd, umro nije. Samo gospodin Rapaport mora malo bolje otvoriti oči.