Sve je to go' baliluk:

Sve je to go' baliluk, znala je reći moja nana uz prateće coktanje zubima, dok bi, pijući kafu na balkonu posmatrala komšinicu Sakibov'cu iz susjedne kuće kako nakon ručka, kroz trpezarijski prozor, otresa stolnjak u dvorište. Sakibov'ca je ljeti hodala isključivo u klompama, a za zimu su bile rezervisane brašnasto - bijele vunene čarape i plitke gumene kaljače. Asortiman odjeće na kojem bi pozavidjeli i srpski borci tokom albanske golgote. Sakibov'ca je prezirala seljake i sve oni koji su šljegli na asfalt. Isti taj asfalt pred njenu kuću došao je tek 76' kada se Sakib vratio iz Njemačke. Sakib je bio lovac, sve dok u poznim godinama snaga nije počela da se iseljava iz njegovog tijela. Tokom lovačke karijere njegova najveća postignuća bila su tri, kako sam jednom reče: ubivena vepra. Kosmatu, šumsku krmad propisno je istranžirao, a sve osim glava, koje su visile na zidovima podruma, Sakib i Sakibov'ca iskoristili su za sofru.

U njihovu kuću, neomalterisanu i bez kanalizacije obavezno se ulazilo desnom nogom, a izlazilo uz pomisao da se u istu više nikada ne kroči.

Sakib i Sakibov'ca vjerovali su u boga, ali su po potrebi istog i psovali. Vjera je za njih bila deklaracija, ali ne i praksa. Zaštitna folija kojom su obmotovali sve svoje mane i šilo kojim su ubadali tuđe grijehe.

Pravo Sakibov'cino ime šira rodbina i komšije saznale su tek nakon što je umrla ili šapatom rečeno - preselila. Smrtovnica je otkrila njen stvarni identitet, zvala se Rabija.

Baliluk u riječima moje nane predstavlja model ponašanja, koncept odnosa prema sebi i svijetu. Baliluk je čir koji puca puštajući bujicu deformiteta da se širi kroz tkivo društva. Baliluk je
smrt, barem je za nju bio.

Etimološka zavrzlama:

Počnimo od same riječi.
Termin BALIJA je lingvistički posmatrano nastao dodavanjem sufiksa -JA (što je svojevremeno bila opšta praksa prilikom usvajanja turcizama u bosanskom, srpskom i hrvatskom jeziku, pa smo tako primjera radi dobili svojevrsne izvedenice od posuđenica, kao što su: tekija, džamija, kapija itd.) na riječ -BALI koja u turskom jeziku ima nekoliko srodnih značenja - uzvišen, visok, gorostasan, gospodstven. U jezičkoj upotrebi ovaj izraz ni u turskom jeziku nema jedinstveno značenje, jer više izvora navodi da je pridjev bali upotrebljavan u kvalitativnom, opisnom smislu, ali u dva suprotstavljena smisla:

1) Prvobitno je -bali korišteno u epitetske svrhe i naglašavalo je nečiji društveni status i manire.

2) Sa evolucijom jezika samo -bali ali i prefiksalna izvedenica -balija, dobijaju novo, znatno učestalije značenje koje se razvija u suprotnom smjeru kao pežorativni termin kojim se oslovljava i označava onaj ko je primitivan, zaostao, prljav i neugledan.


Ovo je samo jedno od tumačenja porijekla riječi -bali, koja se iz perzijskog uselila u arapski, a kasnije i u turski jezik. Drugo tumačenje spominje -bali kao pridjev sa sljedećim značenjem : prljav, istrošen, neuredan.

Priroda razvoja ova tri jezika, odnosno četiri uzmemo li u obzir i bosanski jezik veoma je kompleksna, pa je stoga iznimno teško odrediti kada se i sa kojim značenjem riječ -bali prvi put upotrebljava u sva četiri navedena jezika.

Ukoliko se budemo vodili prvom teorijom i praksom upotrebe same riječi u istoj, ona se ne razlikuje mnogo od istorije razvoja Bosne i Hercegovine, ali i Bošnjaka. Od dostojanstvene gospode, do primitivaca sa ruba civilizacije. Ni druga teorija ne ide Bošnjacima mnogo u korist.


Odmotavanje vremena pretvorilo je bosnizovanu riječ -balija u lingvističko - propagandno - političku uzrečicu. Balija je sve i svja, i pogrda za Bošnjake onda kada dolazi iz usta nacionalista i mrzitelja drugog predznaka, ali i unutarbošnjački termin degradacije. Svojevrsna mjerna jedinica za kvalitet Bošnjaka.

Faze razvoja baliluk:

Faza I - Inicijacija:

Veća količina balija i (prema lingvizmu rodne ravnopravnosti) balinkuša na jedinstvenom prostoru stvara metodologiju življenja zvanu BALILUK.

Baliluk je opšteprimjenjljiv, jer se istovremeno odnosi i na svakodnevicu, kao i na politički, kulturni, umjetnički, ekonomski i bilo koji drug aspekt života.

Od pranja ili ne pranja zuba ujutru, preko mljacakanja ili nemljackanja za stolom u vrijeme ručka, pa sve do izbora omiljene stranke baliluk će, izdržljiv i parazitski kakav jeste, pronaći svoj put i velikodušnog domaćina, odnosno kompletno domaćinstvo.

Osim ljudstva i teritorije za začeće baliluka kao filozofije postojanja, neophodno je i istrebljenje pameti. U toj metodologiji začeća, svojevrsne nasilne penetracije u kolektivnu inteligenciju, razvoj baliluka potpomogli su vanjski faktori. Uticaj onih kojima odgovara dugotrajna zatucanost jedne grupacije najbolje se očituje na primjeru propale operacije Husein - kapetana Gradaščevića. Bijaše to prva ličnosti u istoriji Bošnjaka koja je upravo pameću, upotrebom razmišljanja kao ključnom razlikom između homo sapiensa i hajvana, a samim tim i između Bošnjaka i hajvana, shvatila da je neophodno preduzeti konkretne korake u političkoj i društvenoj organizaciji. Njegov pokret za autonomiju i reafirmaciju Bosne i Hercegovine kao nezavisne države, propao je upravo začinjanjem baliluka. Sakrvnici iz Hercegovine,
Ali - paša Rizvanbegović i Smail - aga Čengić, stavili su personalne guzice ispred potencijalnog napretka kolektiva, čuvajući svoje čmarove i stečeno bogatstvo postali su eksponenti stranog uticaja, preciznije otomanske politike kojoj nije trebao gubitak još jedne evropske teritorije.

Ovaj primjer savršeno oslikava način stvaranja preduslova za dobar urod baliluka. Iskorijenjavanje onih najmoćnijih među nebalijama, čupanje zdravog korijena i bacanje sjemena propasti.


Tom metodologijom na razmeđu dva minula 19. i 20. vijeka mnogi bosanskohercegovački i bošnjački umjetnici i intelektualci stapali su se sa srpskom, hrvatskom i turskom kulturom, a mnogi ugledni i uticajni velikaši pogubili su glave.
Sa jedne strane Drine to je bila sječa knezova, a sa druge sječa begova.

Prva je izvršne mnogo glasnije i krvavije od druge, ali je potonja pred sobom ostavila višedecenijske posljedice od kojih se do dana danšnjeg nismo oporavili. Oporavak nikada i nije bio izgledan, jer su dijagnoze bile pogrešne. Upiralo se prstom isključivo u velikosrpske zavjere i konspiracije hrvatske tisućljetnosti, koje svakako jesu imale svoj uticaj, ali baliluk kao pošast bošnjaštva, njegova vodeća bolest nikada nije javno prokazan.

Zanimljiva je i činjenica da je prva visokoobrazovna ustanova sekularnog karaktera u BiH osnovana tek 1949. godine, a radi se Univerzitetu u Sarajevu. Time je olakšan proces otuđivanja pameti, jer su Bošnjaci u želji za obrazovanjem bili primorani da se školuju u Beogradu i Zagrebu ili Beču i Parizu.

Tačno vrijeme, datum i mjesto nastanka baliluka nikada nisu otkriveni, niti će ikada biti, jer se taj koloplet anomalija nije jasno materijalizovao. Baliluk nije ni parna mašina, a ni penicilin. On nema jednog tvorca, već očeve i oce, babe i babce.

Faza II - Promocija:

Marketing baliluka nije napadan, ali je efikasan koliko i reklama za liposukcijsku dijetu ili adventski izlet u Zagreb.
Suptilno, ali krvoločno.


Promocija se ponajviše vrši negacijom. Poništavanjem svega bošnjačkog, nesnađeni i neopredijeljenji pojedinci navode se na priklanjanje tuđem, ali ne i stranom identitetu, dovoljno sličnom da se mikrorazlike učine toliko nevažnim da pitanje pripadnosti postane estetsko, nikad suštinsko. Balija tako može da bude Srbin, Hrvat ili Turčin, srpski pisac, hrvatski pjesnik ili turski oficir, ali nikako Bošnjak. Razvije li refleks za sopstveni identitet izaći će iz okvira baliluka. Prestaće da bude ono što drugima odgovara da jeste.


Baliluk se promoviše u vidu stila života. Ponašanja kojem se čovjek nesvijesno podučava od bešike, pa sve do mezara.

Faza III - Progresija:

Kada u plemenu koje je zahvaćeno balilukom stasa generacija onih koji uviđaju da baliluk može postati profitabilan, tada isti dobija novu namjenu, nije više samo cilj, već i sredstvo. Strategija kojom se maksimalno mobilizuje svaka čestica baliluka.

Jednu takva grupaciju počela je da puže u Bosni i Hercegovini koncem Drugog svjetskog rata. Tada su mladomuslimani uvidjeli da je potražnja za organizovanim balilukom ogromna, barem kada se njih pita.

Ti mladi muslimani u međuvremenu su ostarili, ali je njihovih pet minuta, odnosno 30 i više godina došlo krajem 80ih godina prošlog vijeka. Tada se baliluk iz kaljavih mahala i prigradskih budžaka skoro pa prekonoćno, u terminu od akšama do sabaha, uselio u stranačke prostorije, službena vozila i glasačke kutije. Sablasna brzina institucionalizacije baliluka zapečatila je budućnost Bošnjaka. Trag štembilja snažno je otresao hartiju od neprocijenjive vrijednosti, dajući tako dozvolu mešetarima da trguju sudbinom čitavog naroda.

Mahalsko - džematsko politikanstvo i sklonost istom postaće primarni preduslov individualnog uspjeha.

Faza IV - Invazija:

Dan D otpočeo je sa prvim višestranačkim izborima u BiH 1990. godine.

Teren je utaban kompromitovanjem i čišćenjem bošnjačkih/muslimanskih/bosanskohercegovačkih kadrova koji su rukovodili privrednim i političkim životom rahmetli Socijalističke Republike BiH.

Nekima, kao braći Pozderac montirane su afere, neki su kao Fikret Abdić otvoreno kriminalizovani (čemu je i sam velikokladuški. Babo doprinosio), dok je onaj najmoćniji - Džemal Bijedić svoju naklonjenost sopstvenom narodu platio tabutom.

Pojedinci su, poput Osmana Karabegovića prevedeni žedni preko Drine, kako bi uživali u slastima beogradskih đonova.


Josip i Radovan - ktitori baliluka:

Uzmemo li 1990. godinu kao vremensku među, neophodnost usklađenosti nacionalizama kao garant uspjeha i denacionalizaciju Bošnjaka kao jedan od preduslova, lako je imenovati dvojicu vodećih ktitora balinstva.

Zanimljivo je da nijedan od njih nije sam bio Bošnjak, naprotiv najveći neimari baliluka su jedan šepavi bravar iz Slavonije i zalizani pjesnik - psihijatar sa crnogorskih vrleti. Poznati su pod imenima Josip i Radovan, prezimenima Broz i Karadžić, te konspirativnim pseudonimima Tito i dr. Dabić.

Prvi je, instrukovan od strane srpskih i hrvatskih kadrova prihvatio teoriju o bošnjaštvu kao prijetnji po bratstvo i jedinstvo, ali i opstanak crvene buržoazije. Tako su Bošnjaci bivali muslimani i Muslimani, Srbi, Jugosloveni i Hrvati, ali nikada ono što zapravo jesu. Pomenuto formalno, etničko nepostojanje išlo je na ruku baliluku, koji je maestralno popunio prostor izigravajući utočište usljed nedostatku dozvoljenosti bošnjaštva.

Potonji ktitor, Radovan Karadžić imao je znatno važniju ulogu, jer se pojavio kao glavni unutrašnji neprijatelj Bošnjaka, ali istovremeno i sudbinski asistent u razvoju baliluka. Odrastao je opkoljen istim bivajući i sam, iako nesvjesno svjedokom njegovog razvoja. Ideja etničko čišćenja i teza o nestansku muslimanskog naroda doprinijela je razvoju inata i prkosa, ali ne i razumnih rješenja na drugoj strani.

Rat, za koji Karadžić nije sam kriv, pružio je mogućnost desetinama, ako ne i stotinama hilljada bića polusvijeta da vide pravi svijet. Da napuste, mada prisilno svoje uđerice i okuse čari inostranstva. Onog trenutka, nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i usaglašavanja oko nikad ispunjene odluke - svi na svoje, horde kvazipatriota i protjeranih nikada se nisu vratili. Grčevito su uhvatili ivice gradskih pločnika i kvakve na socijalnim stanovima, ne želeći da iz ruku ispuste jedinu šansu da ostanu gore, jer gore je život, gore je bolje, a Bosna ko' Bosna - ko je jebe.

Svaki prosječan prekogranični balija više duguje Radovanu Karadžiću, nego Aliji Izetbegoviću. Šaman etničkog čišćenja omogućio je balijama da ne budu više samo lokalni malograđani, već i globalni malograđani. Svjetski, a nažalost naši.

Nekadašnji sarajevski psihijatar nije mogao ni slutiti da će lansirati baliluk u orbitu, nudeći mu mogućnost izvozna na inostrano tržište primitivizma. Svi ti vrli uživaoci skandinavskih, evropskounijskih ili prekookeanskih pasoša i socijalnih davanja dužni su Radovanu makar bistu, nazive ulice ili trga, a možda čak i zbirku poezije, onako u njegovom stilu. Zamislite samo bronzanu, masnokosu glavu neslućenog izvoznika baliluka na kamenom postolju u jednom od parkova Minhena, Geteborga ili Sent Luisa.

Bijelosvjetske balije za ovih 30 i više godina propisno su se natrahahaisale na jaslama stranih poreskih obveznika, a u te svrhe razvili su i jedinstven ekonomski model, zasnovan na stalnom tugovanju za domovinom, ali bez želje za povratkom.


Invazija baliluka, na domaćem ali i na gostujućem terenu, ne bi bila moguća bez usklađenosti sa četništvom i ustašlukom, uz jednu ključnu razliku - svrhu postojanja.


Četništvo i ustašluk, ali ne i baliluk:

Baliluk je zaštićen svojom osnovnom osobinom, onom koja je okrenuta ka vanjskom svijetu - jednopripadnost, jer je baliluk samo i isključivo bošnjački. Takva opora sorta zatucanosti kao što je baliluk ne može biti ni srpska, ni hrvatska, ni kongoanska. Srpski i hrvatski primitivizam čvrsto su vezani za svoju kvaziideologizaciju i opredijeljenost za iste - četništvo i ustašluk.

Navedeni derivati primitivizma stvoreni su kroz potrebu da se iskaže stav, ma koliko zloćudan i krvav bio. Maligni oblici domoljublja, rodoljublja, srboljublja ili hrvatoljublja imali su kakvu - takvu kičmu, ali u međuvremenu obolješe od skolioze, pa su se samim tim četnici i ustaše savili, obezkičmenili.

Baliluk na drugoj, odnosno trećoj strani nije nastao kao stav, ideja ili princip, već kao rezultat maglovitog identiteta i nesposobnosti da se razvije inteligencija kolektiva. Ljepljiva učmalost je kvasala sve dok nije prerasla tor svojih rabova, stasavajući tako u autonomnu teritoriju.

Balije - oni koji zaslužuju tu paorsku titulu, nemaju ličnost u množini. Balija čak i kao pojedinac u potpunosti zavisi od okoline, satkan od tuđih, ali njemu srodnih pogleda, povika i sihira.

Te dvije ličnosti u pokušaju, individualna i kolektivna sklepane su od fragmenata bezličnosti. Zaliha nemanja, neimaštine, nepostojanja.

Baliluk ovakav kakav jeste i kakav je oduvijek pripada, ali istovremeno i stvara pripadnost onog soja ljudi na tlu bosanskome, hercegovačkome i sandžakome kojima je upotreba uma strana, nepoznata, a vjerovatno i suvišna. Žabokrečina, ravnoteža vlage i toplote grade savršen ekosistem baliluka. Tu vam ne treba ništa, jer se tu ništa nad ništavilom ne može ni spoznati. Ništa ni u čemu.

Faza V - Metastaza:

Onog trenutka kada zatrovano tkivo počne da se širi odstranjivanje je neminovno, osim ako smrt nije željena. U slučaju kancera pomažu skalper ili laser, u slučaju baliluka pomoći skoro da i nema.

Metastaza balinstva je agresivna, ne bira sredstva i saveznike, ali pomno mapira ciljeve. Širi se, obgrljavajući što više, što brže, a prednost se krije i u činjenici da nema neprijatelje, jer ne postoji jasna grupacija koja bi mu se usprotivila.

Orodili smo se sa svakom svojom anomalijom, a one su vremenom metastazirale. Izraslina je rasla parazitirajući na svemu dobrom u nama. Žvakala nam je pristojnost, grickala dostojanstvo, sisalo čast, gutala svijest, a dojila naivnost. Tako je od naroda ostala samo prašina, blijedi obris prošlosti.

Bošnjaci su svoje najveće žrtve, ali i najveći krvnici.

Baliluk je stvar običaja.
Baliluk je pitanje tradicije.
Baliluk je svakodnevica.
Baliluk je srž identiteta.
Baliluk je kolektivna bolest Bošnjaka.