Brzopotezna smjena, a potom ponovno imenovanje Save Minića za premijera RS-a iznova je bacila svjetlo na trenutni sastav vlade manjeg entiteta. Ovo je završni tekst u serijalu o korisnim Bošnjacima SNSD-a, koje vlast Milorada Dodika već decenijama koristi u svrhe stvaranja lažne slike o multietničkom pristupu prilikom kreiranja saziva vlada.
Dugogodišnja vladavina SNSD-a iznjedrila je mnoge Bošnjake, koji vjerovatno ni sami nisu znali da su Bošnjaci. Kada se otvorila prilika da popune upražnjene fotelje nisu odbili poziv mandatara za sastav vlade. U prethodnom tekstu o Bošnjacima srpske proizvodnje bavili smo se vladama Milorada Dodika, Aleksandra Džombića i Željke Cvijanović, koje su sve zapravo Dodikove vlade. Na red su došla i dva (bes)korisna idiota, prijevremeno penzionisani Radovan Višković i dobro kumče Savo Minić, te njihove vlade u kojima ministri sa krizama identiteta koriste bošnjačke mandate.
Nestašni dječak sa Save:
Tog 25. maja 1992. godine niko nije ni slutio da će se u Gradišci roditi jedan (ne)veliki čovjek. Dadoše mu ime Denis, a po ocu prezime Šulić. Krstili ga nisu, ali nije ni trebalo je se svakako učlanio u SNSD pri završetku srednje škole.
Od tada do danas Denis Šulić mnogo je napredovao na svim poljima - politički, akademski, karijerno, ali intelektualno je zapeo negdje u drugom razredu osnovne škole. Još kao student postao je predsjednik Mladih socijaldemokrata, a 2018. godine ovaj diplomirani politikolog osvaja poslanički mandat u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Četiri godine kasnije obnavlja mandat. U martu 2023. godine prilikom restrukturiranja vlade Radovana Viškovića, Šulić je po prvi put postao ministar. Taj 14. mart bio je veliki dan za Denisa i Gradišku, ali i za Bošnjake, jer je njihov predstavnik po prvi put postao ministar trgovine i turizma. Na njegovom mjestu do tada je bio Sevlid Hurtić. Aktuelni ministar ljudskih prava na državnom nivou zadužio je mandat kroz listu Pokreta za državu koji je podržao sastav vlade RS-a uprkos činjenici da u tadašnjem sazivu samu Hurtić predstavljao izbornu volju Bošnjaka. Predsjesnik BH Zelenih preselio se u vijeće ministara, a kao kompenzacija na njegovo mjesto došao je Šulić. Pokret za državu nastavio je sa prećutnom podrškom, a poslanici ove združene liste više probosanskih stranaka spadaju u najmanje aktivne članove NSRS.
Šulićevo iskustvo u oblasti turizma i trgovine je u najmanju ruku ništavno, ali sposobnost korisnog srbovanja i cjelivanja čmarova starijih kolega osigurali su mu još jedan mandat, pa je tako u septembru prošle godine iznova postao ministar, ovog puta u prvoj vladi Save Minića.
Neustavni saziv prethodne sedmice kozmetički je poustavljen, ali i staroj - novoj - staroj - novoj vladi premijera Minića od 18. januara nema Denisa Šulića.
Šulićevi nestašluci počeli su još 2024. godine kada je zbog neposlušnosti i neaktivnosti isključen iz predsjedništva Gradskog odbora SNSD-a Gradiška. U decembru prethodne godine izazvao je novi skandal, kada je na Jahorini došlo do sukoba između njega i nekoliko lica u ugostiteljskom objektu. Naime, Šulić je u vidnu alkoholisanom stanju naručivao četničke pjesme i vrijeđao druge goste koji su zapravo bili Srbi. Tako je lažni Bošnjak Denis dobio prave srpske batine.
Iako više nije ministar, na svojoj zvaničnoj web - stranici idalje se hvali prijašnjim imenovanjem, uz naglasak na akuelnu vladu.
Od nedavno je nestašni dječak savjetnik direktora Olimpijskog centra Jahorina - Nedeljka Eleka. Zanimljivo je da Šulić nikada nije povezivan sa korupcijom, kojoj vrlo vjerovatno nije mentalno ni dorastao.
Ovaj snsdovski Bošnjak po potrebi dokaz je da nedostatak karaktera definitvno ubrzava političku karijeru, još ako se igrom slučaja izjasnite kao Bošnjak u RS-u, sva vrata su vam otvorena.
Neimarski poslovi u bošnjačkim rukama:
Jedan od resora koji već decenijama pripadaju bošnjačkim kadrovima u Vladi RS-a jeste resor prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije. To bi trebalo da znači da se ni ekser ne može zakucati bez Bošnjaka, ali to naravno nije tako.
Još davne 2003. godine u na glavnokomandujući položaj u ovom ministartsvu došao je Mensur Šehagić, kadar SDA. Kasnije su se na njegovom mjestu smjenjivali Muhamed Lišić, te Fatima Fetibegivić, sve dok ovim resorom nakon opštih izbora 2010. godine nije zagospodarila Srebrenka Golić.
Članica SNSD-a od 1997. godine radila je u stranačkim strukturama sve dok nije postala ministrica. Zanimljivo je da ovo ministarstvo uz koje se vezuju brojne afere, prije svega u pogledu izdavanja građevinskih dozvola i prekrajanja regulacionih planova, redovno pripadne Bošnjacima. Srebrenka Golić je zahvaljujući nizu od petnaest godina na čelu ovog ministarstva postala svojevrsni zaštitni znak istog, personifikacija prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije.
Da svemu dođe kraj pokazao je i njen odlazak u Vijeće naroda RS-a gdje joj je iznova dobro došlo etničko opredijeljnje. Na funkciju predsjednice kluba vijećnika SNSD-a postavljena je sa zadatkom obesmiŝljavanja ovog tijela za koje tvrdi da nije ustavno jer je prema njenim riječima nametnuto odlukom visokog predstavnika.
Srebrenka Golić je kontinuitet. Mjerna jedinica za otpornost promjenama, pa čak i kada su one samo kozmetičke, te vertikala služenja istom gospodaru iz mandata u mandat.
U narednom, završnom tekstu o iskoristivosti Bošnjaka u vladama Republike Srpske, detaljno ćemo se pozabaviti karijerama Zlatana Klokića i Alena Šeranića, dvojice dugogodišnjih ministara koji neprikosnoveno gospodare svojim foteljama.
