U ovoj godini na izmaku, kakvom floskulativno postane svaka već početkom decembra, Banja Luka je ponovo postala epicentar političke lakrdije.

Dok se narod guši u dugovanjima, kako onim u ime države, tako i ličnim, oni izabrani njihovom navodnom voljom, igraju se vlasti i pobuna, protesta i zasjedanja.

U Beogradu, na Dunavu, bolan paša leži:
Obogotvorenje prekaljenog srpskog sina - Milorad Dodik, ne osjeća se baš najbolje. Kako izjaviše njegovi najbliži i doktori koji ga liječe, kuburi sa želudačnim problemima, usljed čega je i hitno operisan. Gastroenterološke poteškoće često se javljaju kod osoba koje su pod stresom, umorne, uplašene, nezadovoljne, sve ono što je svaki homo sapiens na svoj način, ali sumnjam da je to slučaj i sa našim Mikijem. (XOXO predsjedniče)

Ipak je on jedan suveren i legitiman, a prije svega demokratski potvrđen vladalac. Ukoliko griješim, onda se čini kako je i samo tijelo Milorada Dodika umorno od toga da bude Milorad Dodik. Ako se ne radi o stresu i pritisku (uzmimo u obzir da nije nimalo lako biti predsjednik, naročito predsjednik najmanjeg, a ujedno i najzaduženijeg entiteta na svijetu; ipak taj čovjek po čitav dan provodi u kabinetu, a ako nije tu onda je u službenom autu, te ako ga ne zateknete tu, onda je na ručku i pored svega toga on ništa ne plaća, trošak je uvijek tuđi - narodni) možda mu želudac vraća za nezasito zborovsko i predizborno prežderavanje. Kada mu već ne vraća narod, može makar želudac. Želim mu ono što on svakako ne želi ni svom, ali ni bilo kojem drugom narodu u BiH - sve najbolje.

A u međuvremenu naći će mu zamjenu...

Slobodne termine u javnom prostoru pokušao je da popuni niko drugi do najveći od svih gimnazijalaca - Draško Stanivuković. Njega želudac idalje služi, mada shodno tome šta radi ne bi trebao još dugo. Ipak, ne barata glasnicama kao Dodik, što je među ovdašnjim biračkim tijelom od presudnog značaja.
Estradni rat između Vlade i Gradske uprave vođen je svim zamislivim sredstvima, a došlo je i do sukoba na prvoj lini fronta. Na megdan je sa jedne strane izašao gradonačelnik u pratnji svojih vjernih potkupljenika , dok su im se na drugoj strani suprotstavljali hrabri pripadnici žandarmerijskih vitezova iz MUP-a Republike Srpske.

Narod je uvijek goloruk kada voždovi rade u rukavicama. U tom pogledu Srbi su najgolorukiji narod vasione.

Ratni štab Draška i Odabranih simbolično i prkosno, postavljen je tik ispred Palate Predsjednika. Tu se na žalost malagrađanstva željnog jeftine zabave nije dugo zadržao. Uz nekoliko pokušaja protestovanja i narod alergičan na kišu, ništa značajno se nije desilo. Drašku nije pomogla čak ni podrška rumenog saborca, gradonačelnika Bijeljine, Ljubiše Petrovića.

Najkrvavije bitke vođene su na Instagramu polju ravnu. Najveće žrtve bili su feed - ovi i for you segmenti ove velikomučeničke društvene mreže. Kao što se nekada u Banjaluci dočekivao dan grada ili rođendan najvećeg bravara naših naroda i narodnsoti, tako se sada željno iščekuje LIVE.
Nije to bilo kakav LIVE, to je LIVE najvećeg živućeg gradonačelnika u celom Srpskom svetu. Influenserska je to metoda prikupljanja instant pažnje, djeluje isto kao i supa iz kesice, munjevito, ali bezukusno.

Nakon deeskalacije bune protiv (kaba)dahija ostatak zborovanja prebačen je u najveću regionalnu cirkusnu dvoranu - Narodnu skupštinu Republike Srpske. Ovaj sramni dom postao je poprište prepucavanja, verbalnog ruku na srce. U osnovi je sve zamišljeno kao redovna sjednica, na kojoj je trebao biti izglasan prijedlog zakona o raspodijeli novca prikupljenog od PDV-a. Osim navedenog deralo se i vikalo i o rekordnom budžetu za predstojeću godinu, ali i sumnjivom zaduživanju vlade Radovana Viškovića.

Vjerovali ili ne:
Stanivukovićeva prva pobjeda 2020. godine, bila je eksces. Zemljotres kakav grad nije doživio od 1969. godine (možda malo pretjerujem, onaj je bio razoran, ovaj tekući je degenerativne prirode). Ovakvo naglo pomjeranje političkog tla, Dodik tada nije predvidjeo. U posljednje 4 godine ( a nažalost i najvjerovatnije i u naredne 4) Dodik je od Stanivukovića, a samim tim i od Banja Luke napravio slučaj. Predmet ozbiljnog stručnog posmatranja.

Većina onih koji u ovom političkom vašaru ne vide farsu nisu slijepi, gubitak vida je oboljenje, glupi su - glupost je prije svega lični izbor.