Prije četiri godine, Rusija je pokrenula brutalnu invaziju na Ukrajinu, započevši najrazorniji rat u Evropi od 1945. godine. Iako je ruski cilj bio brzo zauzimanje države, rušenje principa teritorijalnog integriteta i osporavanje europskog sigurnosnog poretka, naišla je na problem - odlučan ukrajinski otpor i europsku solidarnost.
Na današnji dan, 2022. godine započela je ruska invazija na Ukrajinu.
Od početka invazije 24. februara, Ujedninjene Nacije zabilježile su preko 15 000 civilnih žrtava, 41 000 povrijeđenih i oko 10 miliona raseljenih ljudi iz Ukrajine. Osim toga, žestoki napadi na infrastrukturu dovele su do toga da milioni stanovnika koji su ostali zarobljeni unutar granica Ukrajine preživljavaju najhladniju zabilježenu zimu u zemlji bez grijanja. Također, od početka rata dokumentovano je preko 2 500 napada na zdravstveni sistem Ukrajine, tačnije oštećenje ili uništenje 1.389 bolnica i klinika te najmanje 359 ubijenih zdravstvenih radnika. Kako podaci pokazuju, u protekle dvije godine ovaj broj napada je porastao je za skoro 50%, što ukazuje na sistematske napore Rusije da demoralizira Ukrajinu.
I pored ljudskih žrtava i materijalnih gubitaka, ova invazija, kao i svaka druga, uveliko je utjecala na mentalno zdravlje Ukrajinaca. Naime, stalna izloženost nasilju značajno je povećala rizik od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) u cijelom društvu, a najviše kod vojnika, ratnih veterana, zarobljenih civila te žena i djece. Prema analizama Svjetske Zdravstvene Organizacije, čak 45,9% ukrajinskih vojnika na prvim linijama odbrane ima dijagnosticiran PTSP, 21,5% njih ima složeni PTSP, a 34,4% ih boluje od teške depresija. Sve u svemu, podaci ukazuju na to da 70% Ukrajinaca ima probleme s mentalnim zdravljem i preživljava hronični stres zbog kontinuiranih napda ruske vojske.
Usprkos svim gubicima, kako ljudskim, materijalnim tako i ekonomskim, Ukrajina i dalje nastavlja pružati otpor. Iako su pregovori o prekidu vatre u toku, i intenziviraju se svakim mjesecom, potpuno primirje još uvijek nije na vidiku, a ukrajinski otpor postaje sve skuplji i psiho-fizički teži za one koji su direktno involvirani u rat.
Trenutno, Sjedinjene Američke Države ali i Europska Unija uključene su u postizanju dogovora o primirju između dvije zaraćene strane. Napori postizanja dogovora usmjereni su ka postizanju kredibilnog i trajnog prekida vatre a ne privremenog zamrzavanja sukoba koji, zapravo, ne rješava problem. Ono što uveliko usporava pregovore i koči postizanje sporazuma jesu pitanja budućnosti trenutno okupiranih teritorija, administrativnih granica koje bile postavljene primirjem, povratak raseljenih lica i njihova prava i slično. Svakako, i kada se postigne primirje ovim oitanjima će se Ukrajina ozbiljno morati baviti i dugo nakon potpisivanja sporazuma. Stoga Ukrajinski napori da povrati političku, socio-ekonomsku i sigurnosnu stabilnost biće jednako intenzivni kao i sadašnji u odbrani od agresora.
Pojedine analize rata i pregovora o njegovom završetku, navode da bi se i Ukrajina ali i Europa trebale pripremiti na nejasne linije teritorijalnih razgraničenja i sive zone kao i na nastavak ruske taktike hibridnog ratovanja kako bi osigurala da nema mira čak ni nakon završetka rata.
Govoreći u Europi, kontinuirani i intenzivirajući napadi Rusije na Ukrajinu čine odluku EU da Ukrajini obezbijedi kredit od 90 milijardi eura ključnom za napore zvaničnog Kijeva da održi državu funkcionalnom a vojsku borbenom. Čak i sa aspekta sigurnosti Europske Unije, ova podrška Ukrajini može se smatrati direktnim ulaganjem u sigurnost Evrope jer doprinosi tome da se ruska agresija drži što dalje od njenih granica.
Ipak, kompleksni su uslovi koje je EU postavila Ukrajini za ovu pomoć. Naime, prioritet se daje europskim proizvođačima oružja a ne dobavljačima izvan EU, Sjedinjenim Američkim Državama u prvom redu. Iako ovo pozitivno utječe na industrijske ambicije Unije, otežavaju Ukrajinsku odbranu jer je ključna vojna i odbrambena oprema dostupna u SAD-u. Ovo se uglavnom odnosi na tehnološki napredna oružja, kao naprimjer, presretače protuzračn odbrane Patriot do sistema za dugometne napade.
Iako je NATO uspostavio mehanizam Liste prioritetnih zahtjeva Ukrajine (PURL), za samnjanje nedostataka u ključnim vojnim kapacitetima, a koji finansira Europa, materijalizovano je samo oko 4 milijarde eura od 15 milijardi eura obećanih godišnje.
Jedno od rješenja, prema mišljenu vojno-političkih analitičara, je da Europska Unija dozvoli da dio njene finansijske podrške prolazi kroz PURL. Time bi se ubrzale isporuke oružja Ukrajini a pboljšalo bi i kooperaciju EU i NATO-a.
Mada nije u potpunosti ispunila sopstvena obećanja i očekivanja javnosti vezano za pomoć i podršku Ukrajini u ratu, Europska Unija i dalje stoji uz Ukrajinu. Većina europskih građana i dalje podržava mjere i nacionalnih vlada i Unije za pomoć Ukrajini, a EU zvaničnici još uvijek ulažu napore u smirivanje situacije i daju podršku ukrajinskoj borbi.
