fb-analytics

Freedom. Responsibility. Truth.

Dexit i evropski ideal: Može li Kantov mir preživjeti suvereno-radikalni zaokret?

cover image

U trenutku kada evropski kontinent svjedoči povratku ideoloških duhova prošlosti, pitanje opstanka Evropske unije više nije samo ekonomsko ili političko - ono postaje duboko civilizacijsko.


Da li će se Evropa vratiti suverenističkim mitovima 19. vijeka ili će sačuvati ideju zajedništva zasnovanog na Kantovom miru, toleranciji i solidarnosti? U tom ključu, pojava termina poput Dexit ne djeluje samo kao još jedna populistička provokacija, već kao ozbiljan izazov samim temeljima evropskog identiteta.


Nadnacionalna integracija kroz prizmu vječnog mira

Evropski ideal, kao nezamjenjiva kategorija naroda, država, kultura, zajedništva, identiteta, vrijednosti i različitosti, uvijek se može povezati sa raznovrsnim političko-egzistencijalnim teorijama. Istinsko stanje stvari razotkrivamo u Kantovom majstorskom djelu “Prema vječnom miru”, zasnovanom na ideji svjetskog mira, što se kroz protekle decenije potvrđuje unutar Evropske zajednice. Taj mir je postignut kroz koncept nadnacionalne integracije u poslijeratnom periodu, nakon „kulture srama“ proizašle iz nacističke i nacionalsocijalističke Nemačke. Jedini način da se spriječi novi rat bilo je stavljanje Francuske i Njemačke pod zajedničku nadnacionalnu vlast. Ključni izazov predstavljala je oblast Rura, bogata ugljem. Kasnije je na tom prostoru osnovana međunarodna komisija sa sjedištem u Diseldorfu, koja je naposlijetku ukinuta Pariškim ugovorom. Robert Šuman je, u vrijeme poslijeratnih turbulencija i ideja o uspostavljanju trajnog mira kroz novu evropsku integraciju, izjavio: „Ne želim samo da rat postane nezamisliv, već i materijalno nemoguć“ - što se i ostvarilo, preciznije rečeno, kroz Zajednicu za ugalj i čelik, preteču EEZ-a i Evropske unije, gdje nikada nije došlo do ratnog sukoba. Time su ispunjeni ključni članovi Kantovog vječnog mira. Ipak, postmodernizam tog mira, u okviru Evropske unije, ugrožavaju nekada marginalne, a sada sve glasnije ultradesničarske političke struje koje podrivaju slobodu, mir, dostojanstvo i samu zapadnu civilizaciju, što bi moglo voditi ka novoj destrukciji.


Nove struje, nove ideje - ludost ili realnost?

Dexit, kao radikalna i desno-ekstremistička ideja izlaska Njemačke iz Evropske unije pod uticajem AfD-a, otvara duboke kulturološko-politikološke rasprave o pitanjima poput kulturnog identiteta, evropske baštine, solidarnosti, multikulturalizma, tolerancije, civilizacijskog nasljeđa, kulturnih razlika-što čini samu srž „evropskog ideala“, koji traje više od 70 godina. Revizionistički pokreti predlažu sasvim drugačiju sliku svijeta, radikalno odbacujući civilizacijski okvir i promovišući principe poput demokratskog deficita, evrocentrizma, izlolacionizma, političkog hegemonizma, autoritarnog legitimizma, ksenofobije, rasizma i ekskluzivizma.


Određenje pojma „Dexit“ i posljedice Bregzita

,,Etimološki, Dexit podrazumijeva spoj riječi „Njemačka“ i „izlazak“, odnosno mogući izlazak Njemačke iz evropske porodice demokratskih zemalja. “1 Ovakav rasplet događaja predstavlja reakciju desničara i populista na sve dublju krizu unutar EU, dok s druge strane i sama Evropa pokušava odgovoriti povećanom kohezijom putem ,,Junckerovog plana Evropske komisije" (Bijela knjiga o budućnosti EU).2


Izvor: Neue Westfälische

Prema izvještaju INSM-a, predstavljenom sredinom prošle godine, Njemačka je ostvarila veće političke i ekonomske koristi u okviru EU u odnosu na druge velike članice poput Italije, Francuske i Španije, što potvrđuje njen dominantan položaj kao evropske sile. Potencijalni izlazak iz Evropske unije predstavlja „nečinjeničnu“ i „neargumentovanu“ pojavu koja zanemaruje racionalnu logiku. Istraživanje INSM-a ukazuje na godišnji ekonomski gubitak Njemačke od preko 200 milijardi evra, što razotkriva kancerogenost mogućeg budućeg uspona radikalizma.

Povratak suverenizma na postulate 19. vijeka je ontološki neodrživ. Razlog za to leži, s jedne strane, u sve dubljoj međuzavisnosti, globalizaciji i tehnološkim procesima koji oblikuju savremeni svijet, dok, s druge strane, ekspanzija sajber prijetnji, ekološke promjene, migracije, pandemije i ekonomske krize ukazuju na nemogućnost odgovora izolacionističkih i suverenističkih političko-teritorijalnih zajednica. Svijet je postao složen i međuzavisan sistem u kojem je izolacionizam metafizički nemoguć.

Nakon rušenja Berlinskog zida, mijenja se slika Evrope - demokratija ostaje jedina ideja za očuvanje političkog sistema jedne zemlje. Evropski ideal kojem svi težimo ostaje jedini, bez alternative. Nema više ni zapadnih ni istočnih blokova, ni trećeg puta, ni saveza nesvrstanih predvođenih Jugoslavijom.

Taj ideal jednakosti, slobodnog i jedinstvenog tržišta, slobode i solidarnosti ostaje jedini put ka boljem životu. Ako ne budemo težili evropskom idealu i njegovom motou „ujedinjeni u različitosti“,3 postavlja se pitanje koliko će evropski idealizam, kao ekonomska i politička kategorija, opstati pred nasrtajima ekstremista.


Izvor: Yahoo


Put Velike Britanije najbolje oslikava stanje nakon izlaska iz Evropske unije. Referendum iz 2016. godine pokazao je nepromišljen potez građana Ujedinjenog Kraljevstva. Kao posljedica, uslijedio je niz kancerogenih efekata po unutrašnju ekonomiju i trgovinu -povećanje carina na uvoz i izvoz, udar na male privrednike.

Slobodno kretanje, kao jedno od temeljnih prava unutar EU, omogućavalo je nesmetano putovanje, studiranje i rad, zasnovano na ideji univerzalne slobode kao etičkog postulata. Međutim, nakon Brexita, nastao je ontološki prekid - građani EU i oni izvan nje suočeni su sa nužnošću pribavljanja radnih viza za rad u Velikoj Britaniji. Sloboda kretanja, kao fenomenološki izraz zajedništva, ukinuta je, što je imalo posljedice ne samo na turiste, već i na poslovne ljude, narušavajući raniju harmoniju evropskog „bitka“ – evropolisa.


S druge strane, izlazak Njemačke iz EU nije samo logički neutemeljen, već bi izazvao ogromne političke, društvene i ekonomske poremećaje. Pored toga, član 23. njemačkog Ustava (Osnovnog zakona) može se posmatrati kao borba za evropsko jedinstvo i evropeizaciju – proces u kojem Nemačka kontinuirano učestvuje, promovišući razvoj EU na principima demokratije, vladavine prava, socijalne pravde, federalizma i supsidijarnosti. Analize ukazuju na to da bi Njemačka mogla napustiti EU samo uz radikalnu promjenu Ustava, što bi zahtijevalo preispitivanje samog bića njenog evropskog političkog identiteta.


Izvori
1 Definicija Dexita. Dostupno na: https://wirtschaftslexikon.gabler.de/definition/dexit-54288 (Pristupljeno: 01. Maj.
2025)
2Informativni članci: Bijela knjiga o budućnosti Europe. Dostupno na:
https://commission.europa.eu/publications/factsheets-white-paper-future-europe_hr (Pristupljeno: 02. Maj. 2025)
3 Ujedinjeni u različitosti . Dostupno na: https://european-union.europa.eu/principles-countries-history/symbols/eu-motto_hr (Pristupljeno 02.Maj. 2025)

Information

Categories