Vanjskopolitički učinak vladajuće koalicije ne može ocijeniti čak ni trojkom, više su za neku dvojku ako i toliko, ali na lijepe oči naravno. Ipak, diplomatska propast ima svoja imena i prezimena, koja svakako treba zapamtiti, po lošem naravno.

A zašto bismo uopšte i bili iznenađeni?
Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine od svog osnivanja do danas nije postiglo bog zna šta, čak je i rezolucija o genocidu u Srebrenica bila puka sreća i diplomatska sadaka međunarodnih kvaziprijatelja.

I o toj rezoluciji smo mogli da čujemo svašta na sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija.
Najoštrije kritika uputio je ruski ambasador Vassily Nebenzia, ujedno i predsjedavajući Vijeća sigurnosti.



Tom izjavom genocid je predstavljen kao instrument razdora, ali i alat za političke obračune.

U zlonamjernim riječima ruskog diplomate ima i dosta istine, jer srebreničkim genocidom ne manipulišu samo njegovi negatori, već ga po potrebi koriste i Bošnjački političari, obesmišljavajući tako najveći ratni zločin na tlu Evrope od kraja Drugog svjetskog rata, pa sve do danas.

Make Bosnia Great Again:

SAD su nas konačno odjebale, nakon niza godina koje su demokratske administracije utrošile na jalove pokušaje da od BiH naprave funkcionalnu državu.



Make Bosnia great again više nije zvanična parola pristupa State Departmenta prema jadnoj nam jedinoj. Nikada i nije bila, ali smo zdušno prihvatili tu slatku laž o plemenitim namjerama naših američkih ahbaba. Sličan je i odnos Turske prema BiH, ali ta laž je dostigla mitske razmjere, a trenutno nije od presudnog značaja.

Poruka je bila jasna, ali su je k znanju primili samo Milorad Dodik i Dragan Čović, oni samoprozvani probosanski politički akteri istu očito nisu dovoljno dobro razumjeli. Interventni vod američke diplomatije više se neće baviti državotvornim aktivnostima. Uskoro bismo mogli očekivati i potpuno zatvaranje ambasade SAD u Sarajevu ili dodatno smanjenje kapaciteta.

Ili u prevodu na najprostiji mogući jezik: Eto vam Dejton, pa se sa njim zajebavajte!

Sada će svoje izjave o dugogodišnjem, neraskidivom prekoatlantskom prijateljstvu morati iznova da progutaju svi oni koji su se kleli u američki uticaj unutar BiH, jer taj isti uticaj postoji samo onda i samo ondje gdje postoji i interes. Neka prvi počne ministar vanjskih poslova,Elmedin Konaković, uz malo podsjećanje na njegovu izjavu iz marta tekuće godine:

Teško onom ko lobira za Dodika, može samo sebi odmoći, njemu pomoći nema, nema dijaloga s teroristima i tiranima.

Nažalost, ponajviše po BiH, State Department preferira pregovore sa tiranima i teroristima, jer ako pregovaraju sa Netanyhuom i Putinom, zašto ne bi mogli i sa Dodikom?

Dašak svježeg vjetra, u repiznom terminu:

Milorad Dodik je ponovo dokazao da je najsposobniji bosanskohercegovački političar.

Ne toliko zbog svoje pronicljivosti, koliko zbog trenutka reciprociteta između njegovih i interesa Sjedinjenih država. State Department zauzdao je lažnog separatistu, a on je zauzvrat pokunjeno počeo da igra po njihovoj kompoziciji.

Ukidanje neustavnih zakona, imenovanje v.d. predsjednice i izlazak na izbore predstavljaju korake ka deeskalaciji odnos, ali u dugoročnoj korelaciji istih SNSD će biti predstavljen kao faktor stabilnosti.
Za navedeno nisu zaslužni milioni uloženi u lobiranje, ni putešestvije Željke Cvijanović ili Marka Romića, kao ni ugošćavanje Roda Blagojevicha, već nesposobnost svih parlamentarnih stranaka da kroz zvanične institucije izguraju Dodika i njegove poltrone iz vlasti.
State Department je čekao, i čekao, ali svakom saburu dođe kraj, pa su se tako u nedostatku bržih i isplativijih opcija odlučili za onu najjednostavniju - oživljavnje SNSD-a.


Tako smo umjesto prekompozocije vlasti na drżavnom nivou, koja nije neizvodiva, a koju Trojka uzaludno obećava već više od godinu dana, dobili ojačan SNSD i suorovi šamar političkog realiteta otijelotvoren u podršci HDZ BiH.



Politički limbo u kojem se nalazimo za cilj ima održavanje nepromijenjenosti stanja, odnosno status quo koji živimo već 30 godina.

Budućnost bez budućnosti:

Opšti izbori 2026. godine neće donijeti nikakve promjene, kao što nisu ni prošli oktobra 2022.

Možemo očekivati veliki zamah SDA koja kampanju iz lagodnosti opozcije vodi već 3 godine, krah stranaka Trojke sa akcentom na SDP koji neće ozdraviti dok se ne promijeni rukovodstvo stranke. NiP i Naša stranka mogu očekivati pad broja glasova, koji je bio evidentan i na prošlogodišnjim lokalnim izborima.

Ključ je u odnosu glasača prema HDZ-u i Pokretu sigurna Srpska na području RS-a.



Ukoliko vodeći skojevac među Hrvatima bude imao bilo kakvu stvarnu opoziciju na suprotnoj strani, koja neće trgovati interesima, odnos prema državi mogao bi biti drugačiji.
Stanivukovićeva SS divizija ima podršku zvaničnog Beograda koji u njemu vidi novog, prekodrinskog vazala sa dugoročnim angažmanom, ali i novorođenu podršku predstavnika međunarodne zajednice, koja mudro žmiri na izljeve nacionalizma i prenatalnu korupciju na lokalnom nivou.

Sve u svemu, pripremimo se na još jednu godinu prežvakanih obećanja, falsifikovanih tenzija i opšte rasprodaje glasova, osim naravno ako u međuvremenu ne uzmemo stvar u svoje ruke, što se naravno neće desiti.

Izbori nisu za nepismene i lakovjerne, a dosadašnji saldo izbornih ciklusa pokazao je da upravo takvi čine strogu većinu glasača u BiH.
Jedna je ovo od mnogobrojnih istina o nama koju ne želimo da prihvatimo.