Dijete sa šajkačom na glavi, kokarda na čelu, u rukama propagandni tekst srpskih nacionalista sa hvalospjevom o herojstvu VRS-a i svih onih boraca srpskog nacionalizma koji su položili živote za entitet koji im nije donio ništa drugo osim bijede, nesigurnosti, mafijaškog profiterstva, trauma i mržnje. Šta rade socijalne službe? Šta rade roditelji? Šta radi obrazovanje? Zašto se veličaju krvnici nacionalističkog terora?

Nije rijetkost da čujemo hvalospjeve vojnicima srpskog nacionalizma koji su svoje ruke uprljali krvlju nedužnih Bošnjaka, Hrvata, Albanaca itd. sprovodeći interese svoje političko-ekonomske elite. Isto tako nije rijetkost da čujemo da je sve ovo urađeno za ''slobodu'', ''pravdu'', ''odbranu'', ali po hiljaditi put trebamo postaviti pitanje - kakva je to sloboda, kakva je to pravda, i od čega je to odbrana?

Propaganda ratnih huškača krenula je na mistifikaciji socijalnog života, a propast birokratizovanog jugoslovenskog društva radničke države bačena je na narode kao kolektive. Svako je krivio svakoga, svako je svakome pokušao da brani pravo da živi na zajedničkom prostoru misleći da svako sebi vraća ono što mu pripada. I na kraju niko nije dobio ništa jer je izgubio sve ono što je do tada imao - pravo na kolektivnu egzistenciju, pravo na društveno upravljanje, pravo na demokratiju na radnom mjestu, pravo na samoupravnu politiku, a dobili smo diktaturu političkog birokratizma i despotizam ekonomske elite.

Ratovi vođeni na našim prostorima nisu bili oslobodilački, najprije zbog toga jer su od naroda oduzeti mehanizmi demokratskog upravljanja sažetog u samoupravljanju. Oni su bili profiterski baš zbog činjenice jer je nekadašnje društveno vlasništvo prešlo u privatno, a time i onemogućeno upravljanje širokim narodnim masama. U sukobu jugoslovenskih birokratija i novonastalih buržoazija svaka je branila svoje interese i težila da zauzme što više teritorija i vlasti. Tako su hrvatski nacionalisti rehabilitovali ideju ustaštva i hrvatske nezavisnosti, a srpski velikosrpsku ideju srpskog svijeta Stevana Moljevića, dok bošnjački, uglavnom teritorijalno defanzivni, težili su ideji samostalne bosanske države as šarenilom ''bošnjaštva''. Rezultat svega toga su nebrojena etnička čišćenja, protjerivanja, ubijanja, silovanja, pljačke, a na kraju i genocid. Nacionalizam je samo bio oruđe podjele jugoslovenske radničke klase. Sada kada su radnici obespravljeni, u službi domaćih buržuja i u opštoj egzistencijalnoj nesigurnosti kako možemo govoriti i o kakvoj slobodi? Šta vi, gospodo, tačno branite?

Ali, političko-socijalna realnost nije predmetom kritičkog mišljenja velikog broja građana. Generalizacije se i dalje upotrebljavaju, mitovi o herojstvu krvnika se stvaraju, novi datumi i praznici obilježavaju, a nove generacije manipulišu kako bi u budućnosti postalo novim topovskim mesom domaće vladajuće klase. Zdrav razum će pitati gdje su roditelji ove djece? Ali ova propaganda upravo izvire iz kuće jer su roditelji koji ovako misle problem. Roditelji, koji svoju djecu uče nacionalizmu, su podaničkog uma, uplašeni, zatvorenih očiju, koji, bauljajući kroz svakodnevno preživljavanje, kroz koje čuju zveckanje oružja zaraćenih vladajućih klasa, identiteta stvorenog od praistorijskih bajki, misle da brane život, a zapravo ga urušavaju.

U svim ratovima i homogenim teritorijima iz kojih je srpski narod izašao, on nikada nije izašao u dobrobiti. On je uvijek bio sluga tuđih interesa i proizvođač tuđeg bogatstva. I jedini moment u kojima se desilo oslobođenje i kada su Srbi zapravo obgrlili slobodu bio je u Narodno-oslobodilačkoj borbi, zajedno sa drugim narodima. Tim vrijednostima treba učiti djecu. Vrijednostima zajedništva, jednakosti, demokratije, herojske borbe protiv mržnje, eksploatacije, individualizacije, kapitalizma i fašizma - vrijednostima petokrake.

Zato se zapitajte kako živite, koliko slobode imate, ko vam određuje sudbinu, da li ste zapravo društvena bića, pa ćete vidjeti koje političke tvorevine trebaju da se ponovo rode, a koje trebaju da budu bačene na smetljište istorije! A ova djeca tek treba da se probude, tek treba da se odupru nacionalističkoj propagandi u kući, u školi, institucijama, fakultetu, radnom mjestu, medijima itd. Naš zadatak je da im u tome pomognemo!