Presuda Miloradu Dodiku podijelila javnost — jedni je dočekuju kao trijumf pravde, drugi kao politički udar. Bosna i Hercegovina ponovo korača po ivici napetosti.
Milorad Dodik čovjek koji je decenijama simbol politike iz entiteta Republika Srpska, sada je i službeno osuđen. Sud BiH potvrdio je da je prekršio zakon, i to ne bilo kakav – već onaj koji se tiče poštivanja odluka visokog predstavnika. Ukratko, potpisao je ukaze na zakone koje je Narodna skupština RS usvojila, iako ih je visoki predstavnik poništio. U tome je bio vrlo svjestan šta radi ali je odlučio da ide svojim putem. I tu je sve počelo da ključa.
Kazna koju je dobio nije samo simbolična – godina zatvora, doduše najvjerovatnije će je otkupiti, ali mnogo ozbiljnija stvar je što mu je izrečena zabrana obavljanja političkih funkcija na šest godina. Drugim riječima ne bi smio više biti predsjednik, niti učestvovati u političkom životu države. To, u teoriji, zvuči jasno. U praksi kod nas ništa nije sigurno.
CIK bi u narednih petnaest dana trebao oduzeti mandat Dodiku, a zatim, u roku od 90 dana, raspisati prijevremene izbore. Tako zakon kaže. Ali, znamo svi kako to zna izgledati u realnosti. Dodik je već više puta ignorisao odluke s državnog nivoa, pa i sada ne pokazuje namjeru da odstupi. SNSD već poručuje da se "ćeranje" tek nastavlja, i da je "pobjeda Srpske" ono što dolazi. To možda dobro zvuči u govoru za pred kamere, ali zakon ne pita za retoriku.
Ako ne odstupi, zakon je jasan – slijedi zatvor. Šest godina, ako se bude oglušio o zabranu. Sud ima pravo naložiti SIPA-i da ga privede. Ali znamo već kako je to prošlo prošli put – potjernica, pa ništa. Pa ukinuta. Pa se sve pretvorilo u igru ko će koga nadmudriti.
Onda dolazimo do ključnog pitanja: šta ako se niko ne usudi da sprovede zakon? Šta ako MUP RS-a ne reaguje? Šta ako SIPA kaže da ne može? Šta ako država slegne ramenima i kaže: "Pokušali smo"? Onda presude postaju papir. I to ne običan, već onaj koji gubi težinu svaki put kad neko odluči da zakon ne važi za sve isto.
U cijeloj priči, jedno je sigurno ovo nije kraj. Ovo je samo još jedno poglavlje u priči gdje se politika, pravosuđe i lični inat prepliću do granice apsurda. I dok se institucije prebrojavaju, narod, kao i uvijek, gleda i pita se: vrijedi li pravda samo za male?
