Nakon što je Dževad Korman razriješen dužnosti direktora Uprave policije Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona zbog odlaska u penziju, Tuzlanski kanton je bez zastoja proveo zakonom propisanu proceduru izbora njegovog nasljednika. Korman je razriješen 31. decembra 2025. godine, a već s početkom nove godine osigurana je puna institucionalna zamjena na čelu policije.

Na prijedlog Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona, Vlada TK imenovala je Mahmutovića za direktora policije na mandat od četiri godine, koji je počeo 1. januara 2026. godine. Time je izbjegnut vakuum u rukovođenju policijskom strukturom i potvrđena praksa poštivanja kontinuiteta, zakonitosti i jasno definisanih procedura.

Unsko-sanski kanton: privremeno rješenje umjesto konkursa

Suprotno tome, Unsko-sanski kanton je i više od mjesec dana nakon razrješenja dosadašnjeg direktora policije ostao bez imenovanog rukovodioca u punom mandatu. Direktor Uprave policije MUP-a USK Amel Kozlica razriješen je dužnosti 31. decembra 2025. godine zbog odlaska u penziju, no za razliku od Tuzlanskog kantona, procedura izbora novog direktora nije pokrenuta.

Posebno pitanje u ovom procesu odnosi se na ulogu i odgovornost ministra unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona kada je riječ o iniciranju konkursne procedure za izbor direktora policije. Prema važećem zakonskom okviru, upravo je ministar nadležan da pokrene postupak izbora direktora policije, uključujući upućivanje prijedloga za raspisivanje javnog konkursa nadležnim tijelima. Odlazak direktora policije u penziju bio je poznat unaprijed i predstavljao je predvidivu okolnost, što je ostavljalo dovoljno vremena za pravovremenu pripremu i pokretanje zakonom propisanih koraka. Uprkos tome, takva inicijativa do danas nije pokrenuta, niti je javnosti ponuđeno jasno i argumentirano obrazloženje zbog čega se odustaje od redovne konkursne procedure.

Umjesto raspisivanja javnog konkursa i aktiviranja zakonom predviđenog mehanizma izbora, Ministarstvo unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona odlučilo se za privremeno rješenje koje otvara ozbiljna institucionalna i pravna pitanja. Ministar unutrašnjih poslova imenovao je Avrudina Muminovića na dužnost vršioca dužnosti zamjenika direktora policije – funkciju koja, prema važećem Pravilniku, kao takva ne postoji u sistematizaciji Uprave policije MUP-a USK.

Takvo imenovanje dodatno problematizira cijeli proces jer se ne radi samo o privremenom rješenju, već o postavljanju na formalno nepostojeću funkciju, čime se zaobilazi suštinsko pitanje zakonitog izbora direktora policije. Time se odgovornost za upravljanje jednom od ključnih sigurnosnih institucija faktički zadržava u privremenom i pravno upitnom okviru, dok se puna procedura kontinuirano odgađa.

Nezavisni policijski odbor: ključna institucija u zastoju

Jednako značajno pitanje odnosi se i na stanje Nezavisnog policijskog odbora Unsko-sanskog kantona, tijela koje ima ključnu ulogu u provođenju konkursne procedure i nadzoru nad imenovanjem rukovodećih policijskih kadrova. Prema dostupnim informacijama, ovaj odbor ne funkcioniše u punom sastavu, budući da su od ukupno sedam članova tri podnijela ostavke, što direktno utiče na njegovu operativnu sposobnost.

S obzirom na nadležnosti i obaveze koje proizlaze iz funkcije ministra unutrašnjih poslova, upravo je ministar bio dužan inicirati postupak popune Nezavisnog policijskog odbora kako bi se osigurali uslovi za zakonito, transparentno i kredibilno provođenje konkursne procedure. Izostanak takve inicijative dodatno produbljuje institucionalni zastoj i pojačava sumnje da se prolongiranjem privremenih rješenja svjesno izbjegava imenovanje direktora policije u punom mandatu.

Uporedni primjer Tuzlanskog kantona pokazuje da razrješenje direktora policije zbog odlaska u penziju ne mora značiti institucionalni zastoj niti produženu fazu privremenog upravljanja. Naprotiv, pravovremeno djelovanje nadležnih organa omogućava uredan prijenos odgovornosti i stabilno funkcionisanje policijskih struktura.

U Unsko-sanskom kantonu, međutim, kombinacija neaktiviranja konkursne procedure, nefunkcionalnosti Nezavisnog policijskog odbora i imenovanja na nepostojeće dužnosti otvara ozbiljna pitanja o dosljednosti primjene zakona, političkoj volji i institucionalnoj odgovornosti. Dugotrajno održavanje takvog stanja ne samo da slabi povjerenje javnosti, već potencijalno ugrožava i principe profesionalne autonomije policije.

Zbog toga se s pravom postavlja pitanje zašto Unsko-sanski kanton ne slijedi praksu Tuzlanskog kantona i kada će nadležni organi, prije svega Ministarstvo unutrašnjih poslova USK, preuzeti odgovornost za pokretanje pune, zakonite i transparentne procedure izbora direktora policije. Dok takav odgovor izostaje, privremena i pravno sporna rješenja ostaju dominantan obrazac upravljanja jednim od najvažnijih segmenata javne sigurnosti u kantonu.