Ovo nije slučajnost.
Kada govorimo o demokratskim standardima upravljanja javnim institucijama i organizacijama koje se finansiraju iz budžeta, jedno od temeljnih načela jeste razdvajanje izvršne od nadzorne vlasti. U Sportskom savezu Unsko-sanskog kantona, taj princip ne samo da je zaobiđen — on je sistematski razoren. Na čelu te organizacije stoji Emir Dautović, čovjek koji istovremeno obavlja deset funkcija. DESET FUNKCIJA. Jedan čovjek. Jedanaest milijuna maraka javnog novca. Nula stvarnog nadzora.
11.006.729 KM — i ni jedan javno dostupan izvještaj
(Detaljno smo o ovome pisali ranije — ovdje donosimo ključne nalaze. "11 mil. KM i ni jedan izvještaj: Sportski savez USK skriva troškove od javnosti. Milion KM za sport kad sporta nije bilo")
Analizom Službenih glasnika USK-a za period od 2020. do 2025. godine dokumentirano je da je Sportski savez USK primio i potrošio ukupno 11.006.729,00 KM iz kantonalnog budžeta — iznos koji nije zanemariv ni za jedan budžet, a pogotovo ne za jedan od najsiromašnijih kantona u Federaciji BiH.
Posebno upada u oči 2020. godina: u godini potpunog lockdowna, kada su sportske dvorane bile zatvorene i sva takmičenja obustavljena, Savez je potrošio 1.050.000,00 KM. Na što — nije poznato.
Na službenoj web stranici ssusk.ba, u rubrici "Dokumenti", ne postoji ni jedan jedini finansijski izvještaj. Nema godišnjih obračuna, nema revizorskih nalaza, nema programskih izvještaja. Samo tišina praznih rubrika — iza koje stoji 11 miliona maraka javnog novca.
To nije propust. To je izbor.
Savez kao jednodomna monarhija
Da bi se razumjelo zašto niko nije postavio ova pitanja iznutra, potrebno je pogledati kako je Sportski savez USK upravljački konstruiran. Registrovan u skladu sa Zakonom o udruženjima i fondacijama, Savez je krovna sportska organizacija kantona — ali i organizacija čiji Statut, usvojen u aprilu 2021. i ovjeren od Ministarstva pravosuđa i uprave USK-a, sadrži odredbu koja u jednoj rečenici ruši svaki standard dobrog upravljanja.
Član 11. Statuta kaže: "Savez zastupaju i predstavljaju predsjednik Upravnog odbora Saveza i generalni sekretar Saveza. U poslovima zastupanja i predstavljanja Saveza predsjednik Upravnog odbora nastupa i predstavlja se kao predsjednik Saveza."
A Član 19. to automatizira: "Kandidat koji je dobio više glasova delegata Skupštine je predsjednik Upravnog odbora i predsjednik Saveza."
Jednom rečenicom: pobjednik izbora automatski postaje i predsjednik Saveza i predsjednik tijela koje bi trebalo nadzirati rad predsjednika Saveza. Kontrola samog sebe ugrađena je direktno u Statut — kao da je to normalno i prirodno.
Upravni odbor: nadzornik koji nadzire sam sebe
Upravni odbor u svakoj ozbiljnoj organizaciji postoji upravo zato da bi vršio nadzor nad izvršnim rukovodstvom. To je elementarni princip korporativnog upravljanja poznat u cijelom civiliziranom svijetu. U Sportskom savezu USK-a, predsjednik Upravnog odbora i predsjednik Saveza — ista osoba — ima prema Članu 22. Statuta sljedeće ovlasti: zastupa i predstavlja Savez, naredbodavac je za provedbu finansijskog plana, daje naloge za provođenje programa, saziva i predsjedava sjednicama Upravnog odbora, potpisuje opća i druga akta koja donosi Upravni odbor, te nadzire rad Generalnog sekretara.
Dautović dakle predsjedava sjednicama tijela koje bi trebalo njega nadzirati, on potpisuje odluke tog tijela, on je naredbodavac za finansije — i sve to bez ikoga ko bi mu mogao realno stati nasuprot unutar same organizacije.
Prema Članu 38. Statuta, za izvršenje finansijskog plana odgovorni su predsjednik Upravnog odbora i generalni sekretar, a finansijski izvještaj se priprema na prijedlog — predsjednika Upravnog odbora. Krug je zatvoren: ista osoba predlaže finansijski plan, izvršava ga i podnosi izvještaj o njemu. Sa 11 miliona maraka javnog novca u igri, ovo nije akademska rasprava o upravljačkim standardima. Ovo je konkretan, dokumentiran problem.
Nadzorni odbor: papirnat štit uz finansijsku uzicu
Jedino tijelo koje bi formalno moglo vršiti nezavisni nadzor jeste Nadzorni odbor. Statut u Članu 28. propisuje da Nadzorni odbor vrši nadzor nad zakonitošću rada i finansijskog poslovanja Saveza, te da njegovi članovi ne mogu biti iz redova članova Upravnog odbora ni delegata Skupštine — što je pohvalna odredba.
Međutim, ista odredba kaže da visinu naknade za rad Nadzornog odbora utvrđuje — Upravni odbor. Onaj isti odbor čijim radom predsjedava Dautović određuje koliko će biti plaćeni oni koji bi trebali nadzirati njega. Teško je zamisliti direktniji oblik finansijskog pritiska na navodno nezavisno nadzorno tijelo.
Dautović podnosi izvještaje — sebi samom
No upravljačka anomalija unutar Saveza samo je prvi krug problema. Drugi, još zabrinjavajući, odvija se u Skupštini Unsko-sanskog kantona.
Izvještaj o utrošku budžetskih sredstava koja su dodijeljena Sportskom savezu USK dostavlja se Skupštini USK-a — tijelu koje je dužno razmatrati, analizirati i usvajati taj isti izvještaj. U toj istoj Skupštini, kao punopravni zastupnik, sjedi Emir Dautović — predsjednik Sportskog saveza koji izvještaj podnosi.
Dautović, kao predsjednik Saveza, troši javni novac — a potom, kao zastupnik u Skupštini, sjedi za stolom onih koji trebaju nadzirati to trošenje. Savršeno zatvoreni krug. Ko kontroliše kontrolora? U ovom slučaju — čini se da nitko.
Pitanja koja se nameću su neugodna i neizbježna: Da li je Dautović ikada tražio izuzeće od glasanja o pitanjima koja se tiču Sportskog saveza? Da li je predsjedništvo Skupštine ikada reagiralo na ovaj očigledni sukob interesa? Da li je ijedan zastupnik ikada postavio ovo pitanje naglas?
Odsustvo odgovora — govori sve.
Cazin: Dautović kontrolira i članicu Saveza kojim sam rukovodi
Slika kumulacije funkcija Emira Dautovića postaje još zabrinjavajuća kada se sagleda lokalni nivo. Dautović je istovremeno predsjednik Gradskog sportskog saveza Grada Cazina i predsjednik izvršnog odbora Sportskog saveza općine Cazin.
Ovo nije tek formalna napomena. Gradski sportski savez Grada Cazina punopravna je članica Sportskog saveza Unsko-sanskog kantona — krovne organizacije kojoj Dautović predsjedava na kantonalnom nivou.
Posljedica je matematički jasna: Dautović, kao predsjednik kantonalnog Saveza, rukovodi organizacijom čija je jedna od članica — organizacija kojoj on također predsjedava. On je, dakle, istovremeno i nadređeni i podređeni. I onaj koji nadzire i onaj koji je nadziran. Iz iste stolice, u istoj osobi.
Prema Članu 45. Statuta SS USK-a, o prijemu u članstvo Saveza odlučuje Upravni odbor — čijim sjednicama predsjedava Dautović. Prema Članu 13., Skupština Saveza između ostalih nadležnosti vrši nadzor nad namjenskim korištenjem sredstava — a u toj istoj Skupštini sjede delegati Gradskog saveza Cazina, organizacije kojom Dautović rukovodi.
U praksi to znači da Dautović može posredno utjecati na odluke koje se tiču organizacije kojom sam rukovodi na nižem nivou — uključujući raspodjelu finansijskih sredstava, prijem u članstvo i nadzor nad radom.
Ovo nije samo etički problem. Ovo je strukturni sukob interesa ukorijenjen na svakom nivou sportske organiziranosti u kantonu — od cazinske općine, preko gradskog saveza, do krovne kantonalne organizacije. Jedna osoba. Jedan lanac komande. Bez ijedne karike koja nije u njegovim rukama.
Zakon što ga Statut i praksa zaobilaze
Zakon o udruženjima i fondacijama Federacije BiH u Članu 17. jasno određuje da skupština bira i opoziva članove upravnog odbora, a u Članu 19. precizira da upravni odbor provodi odluke skupštine i polaže joj račune. Svrha tog odnosa je nedvosmislena: skupština nadzire upravni odbor, a upravni odbor izvršava njene odluke.
Kada predsjednik Skupštine Saveza bira predsjednika Upravnog odbora koji automatski postaje i predsjednik Saveza — i kada taj isti predsjednik saziva sjednice i rukovodi tijelima koja bi trebala njega kontrolirati — cijeli sistem polaganja računa postaje pusta forma.
Zakon u Članu 41. čak eksplicitno zabranjuje glasanje o imovinskim pitanjima u kojima je član organa lično zainteresiran. Taj princip postaje besmislen kada je ista osoba i onaj ko odlučuje i onaj o čijem se radu odlučuje — a ukupni iznos o kojemu se odlučuje iznosi jedanaest milijuna maraka.
Deset funkcija, jedan čovjek, jedna odsutna odgovornost
Sve prethodno opisano bilo bi samo po sebi zabrinjavajuće. No puna slika kumulacije funkcija Emira Dautovića tek sada dobija svoje prave razmjere.
Dautović je istovremeno: predsjednik Sportskog saveza USK-a, predsjednik Upravnog odbora tog istog Saveza, predsjednik Gradskog sportskog saveza Grada Cazina, predsjednik izvršnog odbora Sportskog saveza općine Cazin, zastupnik u Skupštini Unsko-sanskog kantona, Predsjedavajući Komisije za pravdu, ljudska prava, građanske slobode i jednakopravnost spolova u Skupštini USK, Član Komisije za obrazovanje, nauku, kulturu, sport i mlade u Skupštini USK, delegat u Domu naroda Federacije Bosne i Hercegovine., član Komisije za jezička pitanja u Domu naroda Federacije Bosne i Hercegovine, Predsjednik Odbora za obrazovanje, nauku, kulturu, sport i pitanja mladih u Domu naroda Federacije Bosne i Hercegovine.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD PRILOGA
Ovo nije slučajnost. Ovo je arhitektura moći, pažljivo i strpljivo građena na svim nivoima sportske organiziranosti — od općinskog, preko gradskog, do kantonalnog — i istovremeno učvršćena mandatima u zakonodavnim tijelima na kantonalnom i federalnom nivou.
Kao zastupnik u Skupštini USK-a, Dautović sjedi za stolom gdje se odlučuje o raspodjeli budžetskih sredstava za sport. Kao predsjednik Saveza USK-a, on je jedan od direktnih korisnika tih sredstava. Kao predsjednik Upravnog odbora, on potpisuje finansijske planove i izvještaje o utrošku. Kao predsjednik Gradskog sportskog saveza Grada Cazina i predsjednik izvršnog odbora Sportskog saveza općine Cazin, on kontrolira sportsku organiziranost na lokalnom nivou iz kojeg crpi svoju izbornu bazu. Kao delegat u Domu naroda FBiH, on participira u kreiranju zakonskog okvira koji bi trebao regulirati upravo ovakve situacije.
Svaka od ovih funkcija, promatrana zasebno, nosi obavezu potpune posvećenosti i izbjegavanja sukoba interesa. Svih deset zajedno, u rukama jedne osobe, tvore sistem u kojemu je nemoguće govoriti o nezavisnom nadzoru, transparentnosti ili odgovornosti u bilo kakvom ozbiljnom smislu te riječi.
Statut koji legalizira problem, ministarstvo koje ga ovjeri
Posebno je poražavajuće što opisana upravljačka situacija nije nastala zaobilaženjem Statuta, već njegovom direktnom primjenom. Statut Sportskog saveza USK-a je taj koji automatski spaja funkciju predsjednika Saveza i predsjednika Upravnog odbora u jednu. To znači da su autori Statuta ili bili nesvjesni elementarnih principa upravljanja, ili su svjesno kreirali pravni okvir koji pogoduje koncentraciji moći.
Ministarstvo pravosuđa i uprave USK-a ovjerilo je taj Statut 20. aprila 2021. godine, pod brojem 07-04-5575-UP-1/2021. Pitanje koje se nameće jest: je li nadležno ministarstvo pri ovjeri provjerilo usklađenost Statuta sa standardima dobrog upravljanja i Zakonom o udruženjima i fondacijama — ili je ovjera bila puka administrativna formalnost?
Sport zaslužuje bolje
Sport u Unsko-sanskom kantonu nije vlasništvo jednog čovjeka niti jedne funkcije. On pripada hiljadama sportista, trenera, klubova i navijača koji svakodnevno ulažu svoje vrijeme, energiju i strast. Oni zaslužuju organizaciju kojom upravljaju kompetentni, odgovorni i mehanizmima nadzora ograničeni ljudi — a ne sistem u kojemu jedna osoba sjedi na svim stolicama odjednom i ne mora odgovarati nikome.
Jedanaest milijuna konvertibilnih maraka nije apstraktna cifra. To je novac koji bi mogao finansirati ozbiljnu infrastrukturu, škole, zdravstvene ustanove ili puteve u najsiromašnijem kantonu Federacije BiH. Građani USK-a imaju pravo znati gdje je taj novac otišao. Institucije nadzora dužne su to osigurati.
A ukoliko to ne učine — tada i one postaju dio problema.
Napomena: Tekst je nastao na osnovu analize Statuta Sportskog saveza Unsko-sanskog kantona (april 2021.), Zakona o udruženjima i fondacijama FBiH (Sl. novine FBiH, br. 45/02), podataka iz Službenih glasnika USK-a za period 2020–2025. te javno dostupnih podataka o radu Saveza i njegovih organa, Registar izabranih i imenovanih lica i rukovodećih državnih službenika u Unsko-sanskom kantonu i Registar imovine i poklona nosioca javnih funkcija i rukovodećih državnih službenika u Unsko-sanskom kantonu na dan 18.04.2026.godine. Autor članka ostaje na raspolaganju za komentar svim stranama čija se imena spominju u tekstu.
