Kada se postavi pitanje koliko vrijedi premijerska funkcija u kantonima Federacije BiH, odgovor često iznenadi. Logika nalaže da viši budžet, veća odgovornost i kompleksniji sistem upravljanja podrazumijevaju i veću naknadu za čelnika izvršne vlasti. Međutim, podatke koje objavljujemo govore upravo suprotno – a slučaj Unsko-sanskog kantona posebno upada u oči.

Brojke koje ne lažu

Premijer Kantona Sarajevo, čiji budžet za 2026. godinu iznosi skoro dvije milijarde konvertibilnih maraka – precizno 1.998.591.126 KM – prima mjesečna primanja od 4.083,33 KM. Njegova godišnja primanja od 48.999,96 KM čine svega 0,00245% kantonalnog budžeta. Premijer Tuzlanskog kantona, s budžetom od 951.963.261 KM, dobiva 3.900,50 KM mjesečno, odnosno 46.806,00 KM godišnje – što predstavlja 0,00492% budžeta. Premijer Zeničko-dobojskog kantona, koji upravlja budžetom od 740.889.300 KM, prima 4.067,00 KM mjesečno, tj. 48.804,00 KM godišnje – ili 0,00659% budžeta tog kantona.

Sva trojica upravljaju kantonima čiji su budžeti višestruko veći od onoga kojim raspolaže Unsko-sanski kanton.

Unsko-sanski kanton, sa budžetom od 428.533.528 KM za 2026. godinu – dakle, gotovo pet puta manjim od budžeta Kantona Sarajevo – ima premijera Mustafu Ružnića (NES BiH) čija osnovna mjesečna primanja iznose 5.478,39 KM. No, tu priča ne završava. Prema dostupnim informacijama, premijeru Unsko-sanskog kantona pripada i naknada od 1.000 KM za svaku sjednicu kolegija premijera, pri čemu se kao konzervativna procjena uzima deset sjednica mjesečno. To znači da ukupna mjesečna primanja ovog premijera dostižu iznos od 6.478,39 KM, a godišnja primanja po konzervativnoj procjeni iznose 77.740,68 KM – što čini 0,01814% ukupnog kantonalnog budžeta.

Taj procenat je više od sedam puta veći nego u slučaju premijera Kantona Sarajevo, i gotovo četiri puta veći nego u slučaju premijera Zeničko-dobojskog kantona.

Radi preglednosti, donosimo zbiornu usporedbu:



Uključuje 1.000 KM po sjednici kolegija za premijera Vlade USK, uz konzervativnu procjenu od 10 sjednica mjesečno*

Disparitet koji traži objašnjenje

Razlika između primanja premijera Unsko-sanskog kantona i premijera Kantona Sarajevo iznosi, prema konzervativnom izračunu, više od 2.395 KM mjesečno – ili gotovo 28.741 KM na godišnjem nivou. Posmatrano kroz prizmu procentualnog udjela u budžetu, premijer Unsko-sanskog kantona "košta" naš budžet proporcionalno više od sedam puta nego što "košta" premijer Kantona Sarajevo. Radi se o kantonu koji je, prema svim relevantnim ekonomskim pokazateljima, među siromašnijim kantonima u Federaciji BiH. Visoka stopa nezaposlenosti, odliv mladih i obrazovnih kadrova, ograničeni privredni kapaciteti i hronični nedostatak investicija obilježavaju svakodnevnicu ovog krajiškog kantona već decenijama.

U takvom kontekstu, primanja premijera koja premašuju primanja čelnih ljudi znatno bogatijih i ekonomski razvijenijih kantona teško je opravdati isključivo pozivanjem na zakonske okvire. Pitanje koje se samo po sebi nameće jest: na osnovu kojih kriterija su utvrđena ova primanja i ko je za to odgovoran?

Sistem bez jedinstvenog standarda

Dio odgovora leži u fragmentiranosti sistema. Federacija BiH nema jedinstven zakon koji bi propisivao visinu primanja kantonalnih premijera i članova vlada. Svaki kanton donosi vlastite propise, a skupštine kantona usvajaju odluke o plaćama funkcionera često bez jasno definisanih mjerila poput veličine budžeta, broja stanovnika ili ekonomske razvijenosti. Posljedica je sistem u kome premijer siromašnog kantona može, sasvim legalno, primati više od premijera kantona s budžetom četiri ili pet puta većim.

Dodatnu dimenziju problemu daje i način na koji se obračunavaju naknade za sjednice. Za razliku od fiksne plaće, naknade po sjednicama teško je unaprijed ograničiti, a njihova visina ovisi o učestalosti zasjedanja – što otvara prostor za zloupotrebu ili barem za percepciju iste u javnosti. Vrijedi napomenuti da broj sjednica kolegija premijera nije zakonski ograničen na deset mjesečno – radi se o konzervativnoj procjeni. Svaka dodatna sjednica donosi premijeru USK-a još 1.000 KM, što godišnji iznos može gurnuti daleko iznad već zabrinjavajućih 77.740 KM.

Javnost ima pravo znati

U zemlji u kojoj prosječna mjesečna plaća u realnom sektoru u Unsko-sanskom kantonu jedva prelazi 1.400 KM, a mnogi građani teško sastavljaju kraj s krajem, podatak da njihov premijer mjesečno prima gotovo šest i po hiljada maraka – a potencijalno i više – nije beznačajna statistika. To je pitanje pravičnosti, odgovornosti i povjerenja u institucije.

Novinarska i civilna javnost, ali i poslanički korpus Skupštine Unsko-sanskog kantona, imaju ne samo pravo već i obavezu da od nadležnih zatraže detaljna i javna obrazloženja: kako su utvrđena ova primanja, na osnovu kojeg pravnog akta, te postoji li volja da se sistem uskladi s realnim ekonomskim kapacitetima i potrebama kantona kojim se upravlja.

Dok takvi odgovori izostaju, brojke govore same za sebe – i priča koju pričaju nije laskava.