Svi novinari su jednaki, ipak određeni novinari su više jednaki od ostalih. Na novinarskoj farmi, kako bi se na najblaži način mogla opisati medijska scena u BiH ne vrijede ista pravila za sve. Upravo zato se i radi o sceni, a ne recimo o prostoru ili diskursu. Na sceni je sve dozvoljeno jer je prodaja konačni cilj, a potražnja početni motiv.
Žrtve sopstvene istine:
Nezavisni mediji, nezavisni novinari i nezavisni intelektualci (pod uslovom da takvi više uopšte i postoje u BiH) uvijek trebaju biti korektkiv vlasti, bez obzira ko čini istu. Takva reakcija na afere, malverzacije i kriminal nije samo poželjna i neophodna za razvoj društva, već predstavlja i prirodan, ljudski odgovor na zlo. Kada takva reakcija ne bi postojala, onda bismo ostali i bez osnovnog moralnog kursa.
Ukoliko se kritike izvršavaju po nalogu i sa političkom pozadinom, uprkos tome što su iznesene činjenice, tada više niste nezavisan novinar, intelektualaca ili medij, već svojevrsni megafon sopstvenog sponzora. Glasnik mecene koji vas snabdijeva informacijama, sredstvima i komadom javnog prostora.
Ipak, istina je kao i sam čovjek veoma kvarljiva roba, a rokovi trajanja su nepredvidljivi, često znatno kraći nego što očekujemo ili su falsifikovani na samoj ambalaži. Istrajavati na putu istine nerijetko znači i stradati za istu. To najbolje zna Nataša Miljanović Zubac.
A gdje je Nataša?
Trebinjska novinarka koja već nekoliko godina precizno izvještava o sprezi državnih i entitetskih institucija sa organizovanim kriminalom, uhapšena je 7. avgusta ove godine radi saslušanja u Tužilaštvu BiH pod osnovom sumnje da je počinika krivično djelo odavanja službene tajne. Tom prilikom je izvršen i pretres porodične kuće njenih roditelja. Nalog za hapšenje novinarke Miljanović - Zubac izdala je tužiteljica Sanita Imamović.
U srži svega se zapravo nalazila činjenica da je novinarka prema navodina tužilaštva, za koje isto nije imalo dokaz, odala službenu tajnu. Uzmemo li u obzir da već duži niz godina Miljanović - Zubac objavljuje prepiske iz Sky aplikacije u kojima se dopisuju i spominju lica sa debelim dosijeom, ali i službenici sigurnosnih agencija, tri detalja postaju jasna:
1) Novinarka ima čvrst izvor ili u institucijama ili među kriminalcima, mada je prva opcija znatno izglednija;
2) Njeno hapšenje je čin osvete od strane lica koje štite kriminalne strukture;
3) Nataša Miljanović - Zubac nema zaštitu u pravosudnim i sigurnosnim institucijama. Ne postoji imunitet garantovan od strane rukovodećih osoba unutar Tužilaštva BiH, OSE, SIPE ili bilo kojeg drugog pravosudno - sigurnosnog tijela.
Cijenu istine gospođa Miljanović - Zubac platila je sramotnim hapšenjem, sramotnim za Graničnu policiju naravno, te saslušanjem u Tužilaštvu, nakon čega je puštena da se brani sa slobode. U kritičnom periodu, novinarka je stavila akcenat na inkriminiranog, ali penzionisanog službenika obavještajne agencije - Dragana Jelića.
Jelić je nekadašnji carinik, a potom presuđeni diler, čija je karijera revitalizovana kroz ugovor o djelu prema kojem se vodio kao uposlenik OSA-e.
2008. godine mu je zapaljen automobil, a godinu dana kasnije je osuđen na 2 godine zatvora zbog organizovanog kriminala i prometa opojne droge.
Miljanović - Zubac je nakon hapšenja u nekoliko navrata izjavila kako sumnja da su napadi na nju instruisani ponajviše od strane Dragana Jelića.
Tako je jedna Nataša postala centralna meta obavještajno - kriminalne mafije, ali i simbol slobode govora i prava na istinu.
Tada, u avgustu niko se nije bavio drugim aspektom njenog rada: Kako dobija informacije?
Ukoliko već ima svoje zaštićene izvore znači da su dokumenti sa kojima raspolaže zapravo zvanični i da u nekoj ladici ili registratoru postoje njihovi originali.
Problem nastaje upravo sa dokumentima, jer je podacima iz istih prevashodno mjesto u optužnicama i dokaznom materijalu, a ne u objavama Nataše Miljanović Zubac.
Proces protiv nje nije pravičan i pošten, ali institucije imaju pravo i mogućnost da ga provedu. Isto takvo pravo i mogućnost, barem za sada, ne koriste u slučaju Avde Avdića.
Kako je Avdo spengao premijera?
Ukoliko se igrate sa ličnim podacima ili službenim dokumentima, vrlo lako se može desiti da vas pozovu na razgovor u tužilaštvo ili da vas uhapse, naravno samo ako niste Avdo Avdić.
Urednik portala Istraga i emisije Istraga sedmice na televiziji Hayat, prethodne je sedmice ekskluzivno objavio prepisku između v.d. direktora federalne uprave policije Vahidina Munjića i entitetskog premijera Nermina Nikšića.
Navedeno nam je svima poznato, a Avdić je naknadno objasnio da je prepiska iz čeljusti POSKOK-a iskliznula u njegove ruke.
Zvuči vam poznato? Da, jer se nekoliko redova ranije identična stvar desila i sa gospođom Miljanović - Zubac. Povjerljive Sky prepiske do nje su došle iz službenih izvora.
Zašto onda Avdić nije pozvan u Tužilaštvo BiH? Čuva li ga neko, a ne Neka, pa ga se ne može spengati? Ovdje na scenu stupaju dvostruki aršini.
Nataša i njena saznanja ne odgovaraju ni sigurnosnim, ni kriminalnim, a ni političkim strukturama.
Avdo i njegova saznanja ne odgovaraju samo i isključivo Nikšiću, SDP-u i nekolicini povezanih lica. Svi ostali, koji vrebaju svaki pogrešan korak Trojke, jedva su dočekali priliku da verbalno istabanaju predstavnike vladajuće koalicije.
Kada saberete 1 i 1 dobijete 2.
Kada saberete Istragu sedmice i Spengavanje, dobijete rezultat koji najviše odgovara Stranci demokratske akcije.
Uslugu, namjerno ili ne Avdo, Istraga i Hayat učinili su Bakiru Izetbegoviću, koji se sve više nameće kao nezaobilazna tema u medijskom prostoru.
Oboje koriste iste metode.
Oboje raskrinakavaju, ali je samo Nataša na kraju spengana.
Povlašteni tretman uvijek imaju oni čije emisije ili tekstovi pogoduju interesima političkih moćnika, bez obzira bili oni vladajući ili opozicioni. Na tim terazijama podobnosti najebala je jedna Nataša, novinarka, samohrana majka i objektivno hrabra žena, sa druge strane, na drugom tasu odskočio je jedan Avdo, novinar, žrtva verbalnih i fizičkih napada.
Ključna razlika između Avde i Nataše je u tome što je Avdo više jednak, jednakiji od Nataše.
Avdo je Avdo jebiga, a Nataša je samo Nataša.
Ali, zašto?
Avdo Avdić je novi heroj nacije. Od nekadašnjeg domaćeg plaćenika, pretplatnika OSA-e i sitnog provokatora (kako su ranije običavali da ga zovu oni koji ga sada hvale) skoro preko noći u očima javnosti je postao naš najveći, živući novinar.
Čudi me kako već nisu počele da se štampaju poštanske markice sa njegovim likom?
A da, i tamo drug Neka zapošljava.
