Ukoliko ste ikada naredili masovnu egzekuciju, odobrili silovanje, naložili rušenje vjerskog objekta ili odlučili da se osnuje logor, pritom ste naravno Srbin, za Banja Luku Vi ste heroj! Vitez časti srBske i pravdoljubivi borac protiv svih dušmana svoga roda.
Jedan takav heroj sličan Vama za Banja Luku je i pokojni đeneral Nebojša Pavković.
Nek' je tvojoj majci hvala:
U Beogradu, epicentru srpstva, prije 3 dana je sahranjen general Nebojša Pavković i to u Aleji zaslužnih građana, rame uz sa Zoranom Đinđićem i Ivom Andrićem. Banja Luka kao usputna provincija na meridijanima Srpskog sveta nije propustila šansu da se propisno oprosti od presuđenog ratnog zločinca i to na sljedeći način:
Tako je nastavljena tradicija nacionalizma i idolopoklonstva prema ratnim zločincima, koju grad na Vrbasu baštini već 30 godina.
Kakva bi to uopšte Banja Luka i bila kada u njoj jedan Nebojša Pavković ili Ratko Mladić ne bi bili heroji? Istu vrijednost bi roštilj izgubio bez ćevapa ili Dodik bez Čovića.
Na toj skali užasa najveći grijeh je zaboraviti heroje, one prave, istinske, živuće ili mrtve primjerke ljudskosti i hrabrosti.
Nek' je tvojoj majci hvala Nebojša. Hvala joj što je Srbiji i svijetu podarila rušitelja džamija i ubicu djece, ali i istih takvih majki kao što je onomad bila njegova.
Hvala i Banjaluci, što ne zaboravlja zaslužne građane, zaslužne građane Beograda naravno.
Grad poput Banjaluke zapravo i nema svoje zaslužne građane, odnosno ne želi da ih ima, jer se ti autohtoni zaslužni građani ne bi uklapali u koncept moderne, svesrpske, velikosrpske i čistosrpske Banje Luke.
Izložba ratnih zločinaca:
U antologiji grafita, murala i jeftinih plakata vodeću poziciju na tabeli drže oni posvećeni haškim osuđenicima. Taj krstog ratnog zločinštva simbolizuje junaštvo, nepatvorenu snagu neophodnu da bi se odstranili svi elementi drugog, drugačijeg i nesrpskog, upravo zbog toga je nephodno konstantno podsjećati na likove i (ne)djela zaslužnih građana.
Banja Luka je kroz godine postala galerija na otvorenom za sve vrste ratnozločinačke ikonografije, a u bogatoj kolekciji ističu se sljedeći, na žalost ne tako rijetki primjerci:
Galeristi, izlagači i anonimni umjetnici nikada ne ostavljaju potpisi, osim što povremeno iza umjetnina stanu navijači fudbalskog kluba Borac - Lešinari, kratkom porukom obznane svoje autorstvo, kao kada recimo Al - Kaida preuzme odgovornost za teroristički napad.
Razlika je u tome što Lešinari tako iznova ubijaju već mrtve ljude, strvine koje leže po neotkrivenim masovnim grobnicama ili po neku kost zakopanu na mezarju, jer to im naziv i nalaže - lešinarenje. Glođu posljednji komadić umrlog mesa.
Zahvaljući njima oni najzaslužniji neće biti zaboravljeni, jer u toj računici za Banja Luku je Nebojša Pavković heroj, a Srđan Aleksić izdajnik, Ratko Mladić junak, a David Dragičević nesretan slučaj.
Za Banja Luku je monstrum svetac, a monstruoznost svetinja, sakrament čije zloćudno postojanje definiše krhki identitet.
