Proteklih nekoliko dana svjedoci smo nezapamćene krize koja trese državu Bosnu i Hercegovinu. Okidač ove krize jeste presuda Miloradu Dodiku, te određivanje kazne koja predviđa i zabranu obnašanja političkih funkcija ovom pojedincu.

Tako, iz dana u dan mogli smo svjedočiti mnoštvu ratnohuškačkih naslova, zapaljive retorike i prijetnji ratom, vraćajući mnoge u 90te godine i rat koji su preživjeli.

Ipak, sada je već jasno da do tog sukoba neće doći, te da izjave pojedinaca kao što su Željko Komšić, Semir Efendić, Faruk Kapidžić i naravno Haris Zahiragić su u potpunosti neosnovane. Može se argumentovati kako njihove izjave sugerišu fundamentalno neznanje kada su u pitanju međunarodni odnosi i politika, ili jednostavno za cilj imaju da unose nemir.

Nemir koji je prije nekoliko dana smirio Mark Rutte, prvi čovjek NATO saveza koji je bio u zvaničnoj posjeti Bosni i Hercegovini.

Međutim, i pored međunarodne podrške kao što su EU, NATO, EUFOR i država poput SADa i Velike Britanije, postavlja se pitanje zašto bošnjački političari nisu jedinstveni u namjerama da sačuvaju državu kroz institucije?

Pitanje koje se sasvim opravdano nameće kada se u obzir uzmu potezi opozicije za vrijeme spomenute krize.

Naime, SDA, u saradnji sa DF-om koristi političke prilike da se dokopaju položaja i ubiru političke poene kako bi se vratili na vlast. Tako, samo nekoliko dana prije posjete Ruttea Bosni i Hercegovini, i prije sastanka Vijeća sigurnosti UNa a u vezi situacije u Bosni i Hercegovini, DF i SDA pokreću zahtjev za smjenu ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića. Apsolutno neshvatljiv potez imajući u vidu značaj ovog sastanka.

Kao što je već spomenuto u prijašnjem članku, Elmedin Konaković kao šef BiH diplomatije jeste značajno unaprijedio status Bosne i Hercegovine na međunarodnoj sceni te uspio lobirati za interese naše države kod svjetskih moćnika a tiče se zaštite suvereniteta i integriteta iste.

Vrhunac uspjeha jeste izjava državnog Sekretara SADa Marca Rubia i Senatora Chuck Grassley-a, inače bliskog Trumpovog saradnika, o situaciji u BiH. Tako, Grassley je vrlo jasno ukazao na to da jedan od ciljeva Trumpove administracije mora biti zaustavljanje Milorada Dodika.

Ovo vrlo jasno ukazuje na to da je lobiranje države Bosne i Hercegovine, kao i to da je status iste doživio preporod nakon smjene Bisere Turković (SDA).

Ipak, nedostatak jedinstva bošnjačkih stranaka je nešto što itekako treba da zabrinjava. Dok aktuelna vlast kakva god da je radi u interesu države, figure protjerane u opoziciju rade sve u svojoj moći da im podmeću nogu. U državi kompleksnoj kao što je BiH, to je svojevrsno političko samoubistvo te predstavlja krajnje neodgovorno ponašanje moćnika koji se predstavljaju kao veliki patriote.

Može se argumentovati da je presuda Dodiku vrlo jasno otkrila motive i interese pojedinaca koji su očigledno spremni žrtvovati vlastiti narod za fotelje i novac.

Tako, SDA i DF centrale u koaliciji sa SNSD-om konstantno šire paniku i ratnohuškačku retoriku dok sebe predstavljaju kao spasioce bošnjačkog naroda. Konstantni pozivi da SIPA reaguje u što kraćem vremenskom roku, a što bi sasvim sigurno izazvalo incident u ovom trenutku, predstavljaju vrlo jasan znak kako ove stranke, ili pojedinci, su spremni žrtvovati vlastiti narod, i mir kako bi zasjeli u te fotelje koje tako priželjkuju.

U hipotetičkom scenariju da SIPA odmah reaguje, to bi sasvim sigurno izazvalo incident koji u ovom trenutku nije potreban a koristio bi Miloradu Dodiku da se izvuče iz ove rupe u koju je sam upao. Niti jedan sporni zakon NSRS-a nije sproveden, te ostaje jasno da je samo pitanje vremena kada će SIPA zaista imati prostora za spomenutu reakciju u saradnji sa EUFOR misijom.

Svojevrsna potvrda ovoga jesu i izjave Sanje Vulić koja naglašava presudu protiv Fadila Novalića, te na taj način pokušava pronaći spas za svog šefa kroz SDA centralu.

Također, podsjećamo, SDA glasanje je glavni razlog zašto nije pokrenut vitalni nacionalni interes u skupštini NSRS-a. Time je na kraju Ustavni sud BiH morao reagovati i staviti sporne Dodikove zakone van snage.

I dok optužbe iz spomenutih centrala pljušte, samo nekoliko mjeseci ranije, ista ta SDA je zagovarala da se Bošnjaci okrenu Kini i Rusiji umjesto SADu. SAD koji se do sada pokazao kao istinski partner Bosne i Hercegovine i bez kojeg se može reći da Bosne kakvu poznajemo uopšte ne bi bilo.

Na kraju, kada su uzmu u obzir sve afere, te neuspjeh optužnice protiv države Srbije a vezano za rat 1992-95, može se reći da je SDA nanijela daleko više štete nego koristi državi Bosni i Hercegovini. Nazovi patriote su bile voljne žrtvovati nacionalne interese i dobrobit naroda za vlastitu korist, fotelje i novac.

Nepotizam, korupcija, afere, skandali i stranačko bahaćenje su postali sinonimi za ovu stranku. Fokusirajući se na kratkoročnu političku korist i očuvanje vlastite moći, SDA je iznevjerila šire težnje ujedinjene i prosperitetne Bosne i Hercegovine, usporavajući njene evropske integracije i dugoročni razvoj.