Mnogi će Nanićevu objavu od 12. aprila doživjeti kao javno posipanje pepelom. Ali je li to bilo iskreno kajanje — ili nešto sasvim drugo? Odgovor leži u samom tekstu, i svaki ga građanin može pronaći — ako ga pažljivo pročita. Građanin koji je htio komentarisati izvinjenje — ostao je bez glasa. To vrijedi zapamtiti do oktobra 2026.
Da bismo razumjeli o čemu se radi, moramo se kratko vratiti na početak.
Nebojša Vukanović, političar koji želi postati član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, gostovao je u emisiji Jutro za sve na BHRT-u. Voditelj Zvonko Komšić postavio mu je jednostavno pitanje — hoće li navijati za reprezentaciju Bosne i Hercegovine na predstojećem Svjetskom prvenstvu?
Vukanović nije odmah dao jasan odgovor. Rekao je: "Neću se ne radovati uspjesima Bosne i Hercegovine." Tek kada ga je voditelj dodatno pritisnuo, Vukanović je bio direktan: navija za Srbiju i Crvenu zvezdu, i kako je sam rekao — ne može "voljeti dvije žene."
Situacija je eskalirala kada je Komšić napomenuo da Vukanović prima platu u BiH i da kao kandidat za Predsjedništvo ima odgovornost prema toj državi. Vukanović je odgovorio: "To je jako drsko i bezobrazno. Nije ovo vaša zemlja." Nakon te rečenice, Komšić je prekinuo emisiju riječima: "Ovo je zemlja svih građana Bosne i Hercegovine."
Nanićeva prva objava — puna podrška bez ograda
Dva dana nakon tog televizijskog nastupa, 10. aprila, Nijaz Nanić je na društvenim mrežama objavio tekst u kojem je — njegovim riječima — dao "punu podršku Nebojši Vukanoviću, kao čovjeku i kao političaru, u vezi sa svim što je izjavio tokom gostovanja."
U toj objavi Nanić je stao na Vukanovićevu stranu, opisujući ga kao čovjeka koji se bori protiv korupcije i za vladavinu prava. Nasuprot njemu, postavio je one koji, kako navodi, "blokiraju BiH, štite interese mafije, tajkuna i kriminala."
Važno je naglasiti da ta prva objava nije bila kratka ili impulsivna poruka. Bio je to opširan, promišljen tekst u kojem nije bilo ni jedne ograde, ni jedne rezerve, ni jednog "ali." Podrška je bila data jasno i bez uvjeta.
Objava je izazvala burne reakcije javnosti — i to je, očigledno, bio povod za novi tekst dva dana kasnije.
Objava od 12. aprila — red po red
Ovo je centralni dio naše analize, i ovdje ćemo stati malo duže.
Nanić počinje rečenicom u kojoj kaže da mu je "iskreno žao" i da se izvinjava svima koji su osjetili "razočaranje, ljutnju ili bilo koji drugi neugodan osjećaj."
Međutim, već u nastavku te iste rečenice dolazi ograda koja mijenja ton cijelog teksta. Nanić dodaje da se izvinjava onima koji objavu "nisu u potpunosti razumjeli" — ili su je dobili "zlonamjerno izvađenu iz konteksta."
Ovaj detalj zaslužuje posebnu pažnju.
Nanić je autor te objave od 10. aprila. On je taj koji je odabrao svaku riječ, koji je odlučio da napiše "punu podršku" bez ijedne ograde, i koji je tu objavu sam objavio na svojoj stranici. Građani Unsko-sanskog kantona koji su je pročitali i razumjeli onako kako je napisana — nisu pogriješili. Čitali su je onako kako je i pisalo. Rečenica "puna podrška, kao čovjeku i kao političaru, u vezi sa svim što je izjavio" ne ostavlja prostor za različita tumačenja.
Kada autor naknadno tvrdi da ga čitaoci "nisu u potpunosti razumjeli" ili da im je objava "zlonamjerno izvađena iz konteksta" — on ne pojašnjava svoju poruku. On je premješta. A to nije pojašnjenje — to je prepisivanje onoga što je napisano.
Posebno je to uočljivo imajući u vidu da Nanić nosi prezime koje u ovom kantonu nosi ogromnu historijsku i emotivnu težinu. Građani koji su ga čitali nisu to radili kao politički analitičari — čitali su ga kao čovjeka od povjerenja, kao brata ratnog heroja. Upravo zbog tog povjerenja, način na koji je izvinjenje sročeno — s prigovorom upućenim njima da nisu razumjeli — mnogi bi mogli doživjeti kao dodatnu uvredu, a ne kao iskreno pomirenje.
Jedina jasna i pozitivna poruka
Usred svega navedenog, objava od 12. aprila sadrži jedan element koji zaslužuje biti posebno istaknut.
Nanić piše da "niko razuman", pa ni on sam, ne može podržati Vukanovića kada iznosi stavove o genocidu u Srebrenici koji sadrže "elemente osporavanja i relativizacije sudski utvrđenih činjenica."
Ovo je jasna, nedvosmislena i važna rečenica. Ona postavlja granicu — i ta granica je na pravom mjestu. To treba biti zabilježeno.
No i ovdje se nameće logično pitanje koje svaki pažljivi čitalac ima pravo postaviti: ako je ta granica od početka bila jasna Naniću — zašto nije bila navedena već u prvoj objavi, u kojoj je data "puna podrška" bez ijednog "ali"?
Što ni jedna objava ne pominje
Pored svega što je rečeno, jednako je važno osvrnuti se na ono što nije rečeno — ni u prvoj, ni u drugoj objavi.
Rečenica "Nije ovo vaša zemlja" — izgovorena na javnom servisu BiH, voditelju koji radi za tu istu državu — bila je tačka koja je prekinula emisiju i koja je izazvala najveće reakcije javnosti u cijeloj Bosni i Hercegovini. Ta rečenica direktno udara na pitanje državnosti, identiteta i pripadnosti svih građana ovoj zemlji.
Nijaz Nanić, kao aktivni politički djelatnik i kao osoba čije prezime simbolizuje odbranu te iste države, nije komentarisao tu rečenicu ni u jednoj od svojih objava. Nije je osudio. Nije je pohvalio. Jednostavno — nije je pomenuo.
Svaki građanin ima pravo sam zaključiti zašto.
Oktobar 2026. — izbori koji daju kontekst svemu
Ne može se pisati o ovim objavama, a ne uzeti u obzir širi politički okvir.
U oktobru 2026. godine u Bosni i Hercegovini se održavaju opći izbori. Nanić je aktivni član stranke Narod i Pravda. Podrška Vukanoviću — čovjeku koji je na javnom servisu izgovorio "nije ovo vaša zemlja" — mogla je ozbiljno naškoditi imidžu stranke u izbornoj godini, posebno u Unsko-sanskom kantonu gdje je bošnjački elektorat historijski posebno osjetljiv upravo na pitanja državnosti i integriteta Bosne i Hercegovine.
Nije na nama da zaključimo je li to bio razlog za objavu od 12. aprila. Ali jeste na nama — i na svakom građaninu — da taj kontekst uzme u obzir kada čita i procjenjuje.
Vremenski slijed je jasan: opširna objava podrške bez ograda, burna reakcija javnosti, pa pojašnjenje dva dana kasnije. Taj slijed govori sam za sebe — i svaki čitalac ima pravo izvući vlastiti zaključak.
Nakon izvinjenja — zatvorena vrata dijalogu
No priča ovdje ne završava. Nedugo nakon objave izvinjenja od 12. aprila, Nanić je objavio još jedan tekst — kratak, ali vrlo rječit.
Najavio je da će sve njegove buduće objave biti zatvorene za komentare. Kao razlog naveo je komentare koji, kako kaže, "ne odražavaju nivo kulture, ljudskog dostojanstva i svih drugih ljudskih vrijednosti" do kojih drži. One koji su pisali takve komentare pozvao je da prestanu pratiti njegove objave, jer će, citiramo, "vjerovatno ovim izgubiti svoju ulogu sijanja mržnje, destruktivnosti i nekulture."
Ova objava zaslužuje da bude pažljivo pročitana — jer govori mnogo više nego što na prvi pogled izgleda.
Čovjek koji se iskreno izvinjava i koji želi dijalog — ostavlja prostor za komentar. Zatvaranje komentara odmah nakon izvinjenja šalje suprotnu poruku: rekao sam šta sam htio reći, a vaš komentar me ne zanima.
Argument o "nekulturi komentara" teško stoji kao jedino objašnjenje. Negativni i grubi komentari svakodnevna su realnost s kojom se svaki javni i politički djelatnik susreće na društvenim mrežama. Nanić sam pominje da postoje alati za moderaciju — brisanje komentara i blokiranje korisnika. Zašto ti alati nisu bili dovoljni, a zatvaranje komentara jest — pitanje je koje ostaje bez odgovora.
Posebno je uočljiva posljednja rečenica te objave. Onaj ko ga kritikuje nije kritičar — nego sijač mržnje i nekulture. Ovim potezom svaka legitimna kritika unaprijed se diskredituje i stavlja u istu ravan s govorom mržnje. To je klasičan politički manevar koji građanima oduzima pravo na legitiman odgovor i javni dijalog.
A upravo taj dijalog — između političara i građana koje želi predstavljati — temelj je demokratije i smisao predizborne godine.
Građanin koji je htio komentarisati izvinjenje — ostao je bez glasa. Političar koji u godini općih izbora zatvara vrata dijalogu s građanima USK-a — to je podatak koji vrijedi zapamtiti do oktobra 2026.
Odluka je vaša
Objava od 12. aprila 2026. sadrži jednu jasnu i pozitivnu poruku: Nanić se ogradio od Vukanovićevih stavova koji relativizuju genocid u Srebrenici. To je važno i to ne smijemo zanemariti.
Ali posmatrano u cjelini — tri objave zajedno crtaju jednu zanimljivu liniju. Puna podrška bez ograda. Zatim izvinjenje s prigovorom upućenim čitaocima. I na kraju — zatvorena vrata svakom budućem komentaru.
Zašto "puna podrška" u prvoj objavi nije imala ni jednu ogrodu, ako je od početka bila mišljena samo djelimično? Zašto su građani koji su je razumjeli onako kako je pisalo opisani kao oni koji "nisu razumjeli"? Zašto rečenica "Nije ovo vaša zemlja" nije komentarisana ni u jednoj objavi? Zašto je pojašnjenje stiglo tek nakon što je reakcija javnosti postala prevelika? I zašto je dijalog s građanima zatvoren odmah nakon izvinjenja?
Na ova pitanja ne postoji jedan tačan odgovor. Ali postoji jedan siguran put do odgovora — a to je da svaki građanin, sam i slobodan, pažljivo čita, razmišlja i zaključuje.
Jer upravo to i jesu opći izbori koji dolaze u oktobru. Trenutak kada građanin, bez posrednika i bez pritiska, donosi svoju odluku.
