Postoje odluke koje su možda formalno „u skladu s procedurom“, ali su politički toliko loše odmjerene da same po sebi postaju problem. Ne zbog papira, potpisa ili pravilnika, već zbog poruke koju šalju javnosti. Jedna od takvih odluka je i raspodjela sredstava iz Granta za informisanje Vlade Unsko-sanskog kantona za 2025. godinu.

U teoriji, grantovi za informisanje trebali bi služiti jačanju javnog interesa, pluralizmu medija i kvalitetnijem informisanju građana. U praksi, međutim, često se pretvaraju u poligon za odluke koje su možda zakonite, ali su duboko upitne sa stanovišta političke odgovornosti i elementarne institucionalne higijene.

Upravo zato slučaj dodjele sredstava privatnom portalu čiji je vlasnik ujedno uposlenik Vlade USK ne može biti tretiran kao „još jedan grant“. Ne zato što je automatski nezakonit, već zato što predstavlja školski primjer kako se ne gradi povjerenje u institucije.

Prema dostupnim podacima iz odluka o raspodjeli sredstava za 2025. godinu koja je objavljena u Službenom glasniku USK broj: 27 stranica 19, Vlada Unsko-sanskog kantona dodijelila je iznos od 12.800 KM privatnom internet portalu Biscani.net, i to kroz Grant za informisanje, kojim raspolaže Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta USK. Sredstva su, kako je navedeno u obrazloženju, odobrena za projekat pod nazivom „Opremanje studija za promociju priča iz USK-a“.

Na ovom mjestu više nije ključno pitanje da li je dokumentacija bila uredna. Ključno pitanje je: kako je moguće da niko u tom lancu odlučivanja nije procijenio da je ovakva odluka reputaciono toksična? Da niko nije rekao – formalno je možda u redu, ali politički je pogrešno.

Jer javnim novcem se, u ovom slučaju, ne finansira konkretan sadržaj, istraživački serijal ili javna kampanja ograničenog trajanja. Finansira se trajna oprema privatnog medija, koja ostaje privatna imovina i dugoročno jača tržišnu poziciju tog subjekta. To nije sitnica. To je suština problema.

Još problematičnije je to što se sve dešava u oblasti informisanja – sektoru u kojem vlast mora biti posebno oprezna da ne ostavi ni najmanji utisak da sebi gradi „prijateljske“ medijske kanale, direktno ili indirektno. U takvom kontekstu, profesionalna povezanost između korisnika sredstava i institucija vlasti nije sporedna fusnota, već ključna činjenica.

U međuvremenu, službena web stranica Vlade Unsko-sanskog kantona – osnovni i zakonski najvažniji kanal informisanja građana – već godinama ostaje zapuštena, tehnički zastarjela i sadržajno osiromašena. Prema procjenama IT stručnjaka, ona spada u kategoriju onoga što se u struci bez uvijanja naziva „digitalni otpad“: platforma koja ne ispunjava standarde dostupnosti, transparentnosti, niti savremene javne komunikacije.

I tu dolazimo do pitanja koje se vlast očigledno nije zapitala: kome je ovaj grant zaista služio? Građanima, koji ni danas nemaju funkcionalan, pregledan i ažuran zvanični izvor informacija o radu Vlade? Ili privatnom subjektu, kojem se javnim novcem unapređuje infrastruktura?

Važno je ponoviti, upravo zbog pravne preciznosti: ovaj tekst ne tvrdi da je zakon prekršen. Ali jednako je važno reći da zakonitost nije isto što i opravdanost. Institucije koje se stalno skrivaju iza procedure, a ignorišu suštinu, dugoročno gube ono najvažnije — kredibilitet.

U konačnici, problem nije 12.800 KM. Problem je obrazac. Obrazac u kojem se javni novac troši bez jasne vizije javnog interesa, u kojem se reputacioni rizici ignorišu, a odgovornost svodi na frazu „sve je po pravilniku“. U takvom sistemu, pitanje više nije da li je sve urađeno po zakonu, nego za koga vlast zapravo radi.