Veliki pozdrav dragi čitaoci Plenuma, vaš najdraži online babuka je tu sa novim blogom. Baš imaju sreće ovi naši političari u Sarajevu. Danima se ljudi guše u smogu, zbog magle se otkazuju i preusmjeravaju letovi, i taman kad smo preuzeli prvo mjesto najzagađenijih gradova u svijetu zbog čega su građani krenuli da se bune, zapuše vjetar, zapada kišica i preko noći pročisti zrak. Baš zanimljiv tajming. Čovjek bi pomislio da im je Bog uskočio u pomoć i uslišio molitve, ali prije bih rekao da je Bog samilostan prema plućnim bolesnicima. Tako će ponovo bunt građana da splasne, te da se vrati u ladicu u kojoj će biti do nove magle i novog zagađenja. Tako je bilo sve od osamdesetih pa naovamo. Uzalud su rađene analize i planovi kako bi se riješio ovaj problem; bolje je trpjeti građane koji dan nego ulagati milione u rješavanje problema. Da se rješavanju zagađenja pristupilo početkom dvijehiljaditih, do danas bi imali puno zdraviji zrak. Drugi su gradovi slične probleme riješili i u kraćim rokovima, tako da je moglo i Sarajevo.

U drugim vijestima svjedočimo drami oko otvaranja novog graničnog prijelaza Gradiška. Sve je bilo spremno za svečano prerezivanje vrpce sa premijerom Plenkovićem, ali cijelo sijelo je poremetio Zijad Krnjić. Ne da Zijo da se vrpca sječe dok RS ne vrati dug Federaciji. Zanimljivo u ovoj priči je da su inače srpski i hrvatski političari ti koji koče i opstruiraju nove zakone i projekte, ali eto ovaj put, situacija je obrnuta. Cinik bi rekao, eto nek vide malo Srbi i Hrvati kako je kad se koči. I onda se javlja Borjana Krišto koja odjednom brani interese BiH i kuka kako ćemo zbog neotvaranja graničnog prijelaza izgubiti ne znam ni ja koliko miliona. No shit Sherlock, gdje si bila do sada!? Al’ sve je prosto, kada Krišto, Dodik, Čović i Plenković ne mogu da režu vrpcu onda je tugy plaky, ali kada bošnjački političari treba da pokupe kajmak, onda ide block. Za ljude koji ovo gledaju sa strane, cijela priča može djelovati konfuzno, no za nas Bosance sve ima savršeno smisla. Just Bosnian things. Mene na kraju svega zanima kako je Plenković mogao da pređe preko graničnog prijelaza koji nije otvoren!? Kako to pitanje nije pokrenuto i kako granični policajci koji su to dozvoli nisu sankcionisani? Tu zapravo vidimo koliko smo mi mala država, a više prćija, u kojoj i strani političari rade šta hoće.

Kad smo već kod moje omiljene teme; autoput kroz BiH. Znate da ja imam tu opsesiju još od prvog albuma i kada sam autoput pomenuo u pjesmi Hajmo ih rušit (znam da ste poželjeli da je čujete pa evo ovdje LINK). Dakle, Bosna i Hercegovina je dobila novih 11 kilometara autoputa na dionici Poprikuše – Nemila. Tako da danas kada krenete iz Sarajeva i prođete Zenicu, morate sići sa autoputa, voziti par kilometara magistralnim putem, pa se opet popeti na autoput, voziti 11 novih kilometara, onda opet sići sa autoputa, voziti starim magistralnim putem prema Doboju, onda negdje kod Tešnja će biti uskoro aBd otvorena još jedna donacija autoputa prema Doboju, ali neće ići baš skroz do Doboja, nego ćete morati opet sići sa autoputa prije Doboja, voziti kroz Doboj i onda preko rijeke Bosne skrenuti desno pa se spojiti na autoput prema Banja Luci i Gradišci, gdje ćete doći do gotovog, ali ne još otvorenog graničnog prijelaza. Tako da ćete morati opet sići sa autoputa, skrenuti u Gradišku, tamo lokalnom stanovništvu praviti gužvu, doći do starog graničnog prijelaza, tu čekati neko vrijeme ovisno o datumu (za praznike zna biti veća gužva, ali inače zadržavanje traje par minuta), onda preko zahrđalog mosta ući u Hrvatsku, voziti se starim putem do naplatnih kućica i onda opet se uključiti u autoput Bratstva jedinstva. Nije uopšte komplikovano, je l’ tako?

Elem, poenta teksta je slijedeća. Nije sve tako crno ili sivo, treba na stvari gledati pozitivno. Treba to sve posmatrati kroz brojke, statistike i procente. Evo recimo ovako; danas su nam veće šanse da doživimo otvaranje autoputa Sarajevo – Gradiška, prije nego obolimo od neke plućne bolesti zbog zagađenja zraka. Zar to nije sjajno!?