Murphy je iksnuo, Denis se nadovezao, a Bakir odgovorio. Potom je usljedila lančana reakcija u kojoj su hiljade vrlih poznavalaca političkih prilika prosule svoje moždane fekalije po dulumima javnog prostora. Svi su rekli sve, a niko nije rekao ništa.
Murphy et orbi:
Prije četiri dan na društvenoj mreži X oglasio si bivši i za sada posljednji američki ambasador u BiH Michael Murphy. U objavi se kritički osvrnuo na aktuelni pristup State Department-a prema BiH, naročito na ustupke prema rukovodstvu Republike Srpske, koji su prema Murphyjevom mišljenju provedeni isključivo u korist režima Milorada Dodika.
Nakon paragrafa o etnonacionalizmu lidera SNSD-a, prisjetio se navodnih pregovora o ustavnim reformama iz perioda 2021. i 2022. godine, kada je prilikom jednog od sastanaka Bakir Iztebegović, predsjednik SDA prihvatio mogućnost administrativno - etničke disolucije države.
Sve ostalo što je penzionisani diplomata iksnuo manje je bitno, jer je pomen Iztebegovića juniora u kontekstu podjele BiH bio sasvim dovoljan mamac, kako za predstavnike Trojke, tako i za prvog u Bošnjaka.
Bakir kao dijeli, Denis kao ne da:
Nakon Murphyjeve objave usljedila je domino reakcija. Aktuelni predsjedavajući predsjedništva - Denis Bećirović iskoristio je loptu nabačenu na volej, pokušavajući da se u predizborne svrhe personifikuje sa borbom ARBiH, ne bi li prokazao Izetbegovića kao izdajnika, a sebe rukopoložio za jedinog i pravog zaštitnika Bošnjaka i BiH.
Bećiroviću očito idalje nije jasno da ogroman dio javnosti, iako za isto nemaju nijedan validan dokaz, vjeruje u teoriju prema kojoj je upravo Michael Murphy doveo Trojku na vlast pod krinkom borbe protiv političkog islamizma odašiljanog iz SDA. Digitalni front se otvorio nakon odgovora Bakira Izetbegovića na tvrdnje bivšeg ambasadora. Novi - stari kandidat za predsjedništvo utvrdio je da Murphy laže, jer njegova malenkost nikada ne bi pristala na bilo kakvu podjelu BiH.
Bez obzira na to da li je Murphy slagao ili ne, Izetbegović je odavno izdao mnoge interese BiH, a Bećirović je loptu nabio na tribine, jer osim u praksi ništavne Rezolucije UN-a o genocidu u Srebrenici, njegov (ne)rad u predsjedništvu nije polučio ništa veće ili manje rezultate od Izetbegovićevog.
Trčeći za klikovima, Denis i Bakir upadoše sami sebi u usta, jer od ratnog staža imaju samo skrivanje po podrumima i trezorima, odakle je sasvim svejedno šta će ostati od države. Osobe koje žive na grbači građana već decenijama sada iznova tim istim građanima obećavaju borbu za njihove interese, dok se simpatizeri, botovi i pametolozi svesrdno kolju oko analiza, stavova i kritika.
Čak i da je Izetbegović ovjerio navode iz Murphyjeve objave ni to ne bi bilo nikakvo iznenađenje, jer je prekrajanje granica još od vremena starijeg Izetbegovića jedna od osnovnih djelatnosti SDA. Podsjećanja radi, podijeljenost BiH kakva je dogovorena u Dejtonu nije usaglašena u Skupštini Republike BiH, niti na Bošnjačkom saboru, već isključivo u uskom krugu kadrova SDA koji su činili Alijinu delegaciju u Ohiou.
Upravo je izazivanje straha na tezi oni kao dijele, a mi kao ne damo - okosnica politike SDA već više od tri decenije. Kadrovi SDP-a su nesposobni da rukovode, što su i dokazali u prethodne četiri godine, ali za razliku od SDA definitivno nemaju odgovornost za istorijske greške, čiju cijenu građani plaćaju sopstvenom budućnošću.
