Bosnu i Hercegovinu posljednjih godina pogađaju brojne tragedije. Od Jablanice pa evo sve do Tuzle nedavno.

Živimo u državi gdje su fotelje mnogo važnije od života. Pa tako za Jablanicu niko nije ostavku ponudio, za Tuzlu isto - barem ne u momentu pisanja.

Poslije se pitamo zašto sistem ne radi i ko to u njemu radi. Policija više nije sigurnost,zaštita i povjerenje. Sada je samo komad odjeće koji možda znači tek toliko da te neko u njoj vidi. Tuzla je očiti primjer.

Tragedije se dešavaju,ostavke niko ne nudi. Da smo negdje u normalnom svijetu, do sada bi ostavke bile već podnesene. U Jablanici su životi uništeni,niko nije maknuo iz fotelje i ponudio otkaz.

Zar su fotelje važnije od života?

U nekom normalnom svijetu sigurno nisu,u Bosni i Hercegovini itekako da jesu. Ljudi su postali samo pijuni u političkoj igri,pa i žrtve u tragedijama.


S' druge strane imamo pasivno stanovništvo koje kao da razmišlja " ma samo da meni nije " . Protesti se ne prave,ništa se ne radi po tom pitanju. Ne traže se odgovorni. Mediji tragaju za odgovorima it o je sve.

U Srbiji pad nadstrešnice i kao rezultat imamo ptoteste o kojima svi pričaju. Ne gledaju ljudi ko je ko i zajedno idu ka cilju - pronaći krivca.

U Bosni i Hercegovini? Apsolutno ništa.

Stojimo i šutimo dok čekamo novu tragediju i nove žrtve.

Mila moja majko, rekao bi Enes Hadžiethemćumurović...