Preletaštvo je jedan od najprofitabilnijih političkih poteza, a naročito u društvu kratkog pamćenja kakvo je bosanskohercegovačko. Šta god da ste radili juče - danas je prošlost, a već sutra vaših se (ne)djela niko neće sjećati. Svoj let mogao bi unovčiti i Dejan Kojić, jedan od osnivača Pokreta sigurna Srpska, o kojem se ne zna mnogo.
Jahorinski pakt:
18. oktobra minule godine na Jahorini se okupila pozamašna grupa mandatskih aspiranata i političkih interesdžija, gomilu je predvodio novi dašak svježeg vjetra na Balkanu poznatiji pod imenom Draško Stanivuković. Gradonačelnik Banjaluke tada je stavio svoj potpis na sporazum o saradnji kojim je i zvanično osnovan Pokret sigurna Srpska (PSS). Osim Stanivukovića svoje autograme ostavili su Igor Radojičić, bivši gradonačelnik grada na Vrbasu i predsjednik Nezavisnog pokreta Svojim putem, te Dejan Kojić, načelnik opštine Pale.
Ovim osnivačkim potezom Stanivuković je zabio još jedan glogov kolac u grob Partije demokratskog progresa, čiji velikani poput počasnog predsjednika partije i bivšeg člana državnog predsjedništva Mladena Ivanića, naprosto šute, dok im se pred očima devastira stranka, a njeni principi i stavovi oboljevaju od malignih deformiteta.
Igor Radojičić pronašao je svoje novo mjesto pod suncem nakon nekoliko godina političkog timeout-a. Uvidjevši da za sebe neće naći mjesto u starom jatu, okrenuo je leđa SNSD-u, te se posvetio političkom preduzetništvu, osnivajuću sopstvenu stranku. Njemu i njegovom pokretu PSS će pružiti prijeko potrebnu infrastrukturu i operativnu podršku na terenu, ali i svojevrsnu kamuflažu u slučaju da privlačenje kadrovika vladajuće koalicije u RS postane neminovno.
Ipak, treći potpisnik sporazuma najmanje je poznat javnosti. Radi se o Dejanu Kojiću, nekadašnjem članu DEMOS-a, čiji je osnivač i predsjednik Nedeljko Čubrilović, bivši predsjednik Narodne skupštine RS-a. Osim funkcije podpredsjednika stranke našao je i utočište od grabljivaca iz vladajuće koalicije koji su se tokom lokalnih izbora 2024. godine borili da mu oduzmu mjesto načelnika Pala.
O Kojiću se ne zna mnogo, a štura službena biografija na stranici gradske uprave Istočno Sarajevo u odjeljku načelnici opština ne daje adekvatnu sliku o liku i djelu čovjeka koji će u budućnosti biti jedna od ključnih osoba političkog života entiteta Republika Srpska, te vrlo vjerovatno i kompletne BiH.
Žitije novopečenog opozicionara - služba, vodovod i politika:
Dejan Kojić rođen je 29. maja 1974. godine u Sarajevu. Informacije o obrazovanju govore da je stekao diplomu menadžera na Fakultetu za poslovno - industrijski menadžment Univerziteta Union - Nikola Tesla Beograd. Radi se o istoj visokoobrazovnoj ustanovi na kojoj je svoje nepotvrđeno znanje stekla i Nikolina Šljivić, barem ona tako tvrdi, jer se pomenuti univerzitet ogradio od njenih navoda.
Kojiću je pošlo za rukom da diplomira u roku od godinu dana, a izuzetan akademski uspjeh potvrđuje i stečena diploma.
Bio je aktivan učesnik rata, a po završetku oružanih sukoba dobija posao u Službi državne bezbjednosti Republike Srpske, što je zapravo produžena ruka SDB-a Srbije, kojom je tokom 90ih godina upravljao presuđeni ratni zločinac Jovica Stanišić, ujedno desna, možda i lijeva ruka Slobodana Miloševića. O radu SDB-a Republike Srpske nije mnogo poznato, a teško je utvrditi da li je ista u potpunosti prestala sa radom osnivanjem Obavještajno sigurnosne agencije BiH.
Nakon 10 godina bavljenja obavještajnim zanatom, Kojić odlazi u privatni sektor, gdje 11 godina obavlja funkciju zamjenika direktora poslovne jedinice kompanije Sector Security.
Radi se o firmi koju je 2001. godine u Banjaluci osnovao pokojni Slaviša Krunić, koji je 2019. godine likvidiran nadomak Banjaluke. Nalogodavci ovog ubistva nikada nisu identifikovani, a ukoliko i jesu njihova imena nisu poznata široj javnosti. Krunić je bio vlasnik nekoliko kompanija koje su poslovale veoma uspješno, a nakon ubistva u više navrata doveden je u vezu sa trgovinom.
narkoticama, ali takvi navodi nikada nisu potvrđeni.
Za života Krunić je često iskazivao svohe neslaganje sa režimom Milorada Dodika, te iako njegove veze sa političkim akterima nikada nisu objelodanjene, veza njegove supruge Tamare Krunić i Igora Dodika, sina predsjednika SNSD-a odavno je javna tajna. Gospođa Krunić nasljedila je ogromno bogatstvo, ali i teret života nakon pogibije supruga. Vratimo se na Dejana Kojića.
Po završetku karijere u sigurnosnoj branši, Dejan Kojić okreće se službovanju u javnom preduzeću. Naviknut na direktorsku fotelju, sedam godina je rukovodio JP Vodovod i kanalizacija a.d. Pale.
2024. godine Milorad Dodik pokreće akciju uništavanja koalicionih partnera, a jedan od prvih na udaru bio je Nedeljko Čubrilović i njegova stranka DEMOS. Jedan od kadrova stranke koji se najviše protivio Dodikovoj politici bio je upravo Kojić, koji je zahvaljujući neposlušnosti prema koalicionom šefu zaradio smjenu sa pozicije direktora. Novoimenovani nadzorni odbor ustanovio je gubitke od oko 10 miliona maraka godišnje, kao i propuste u vodosnadbijevanju prema kojima Vodovod a.d. Pale potrošačima dostavlja svega 40% neophodnih količina vode. Preostalih 60% nije dolazilo do krajnjih potrošača što je uzrokovalo ogromne gubitke.
Kampanja protiv Kojića je po običaju vođena i posredstvom javnog servisa, pa se tako u programu RTRS-a pojavljuju navodi o sumnji u vjerodostojnost njegove diplome.
Pred lokalne izbore 2024. godine Kojić nameće svoju kandidaturu uprkos naređenju iz Banjaluke da kandidat treba biti iz redova SNSD-a. Kojić ipak pobjeđuje na izborima ostavljajući iza sebe Damjana Škipinu kandidata SNSD-a. Uvidjevši da DEMOS i Čubrilović gube snagu, novoizabrani načelnik svega godinu dana nakon izbora napušta stranku, a zatim se pojavljuju glasine kako će zajedno sa Stanivukovićem i Radojičićem osnovati novi politički pokret.
25. oktobra na osnivačkoj skupštini u Banjaluci, rame uz rame sa novim političkim partnerima Kojić preuizma poziciju podpredsjednika pokreta, otvarajući tako novo poglavlje u svojoj karijeri.
Pokret sigurnih sluga:
Ako je suditi po dosadašnjem kadroviranju, kako u Gradskoj upravi Banjaluka, tako i u PSS-u, Draško Stanivuković je odlučio da krene stopama Milorada Dodika, te da članske knjižice i pozicije izdaje na ime onih lica koja su u potpunosti podobna i čiji karakter odgovara profilu korisnih idiota. Šute, slušaju i služe, kao prava SS divizija.
Sve su to osobine promjene koja dolazi sa Draško Stanivukovićem, a njegov ulazak u vlast na entitetskom, te možda i na državnom nivou, gotovo je pa izvjesna.
