Ranko ne zna šta je, barem kada je u pitanju etničko opredijeljenje. Sigurni smo da čovjek nije. Bio je Španac, a kada zagusti izjasni se kao Bosanac.
Osman je etnički bipolaran, a tu dijagnozu vješto koristi po potrebi. Kada studira onda je Hrvat, a kada preuzima funkciju onda je Bošnjak. Izgleda da samo još Srbin nije bio, ali polako, ima vremena.
Milisav je Srbin, jer Srbi uvijek znaju ko su i šta su, ili makar misle tako.

Opredjeljenja navedene trojice, da ne napišem Trojke, klasične su čari dejtonskih okova konstitutivnosti. Možete da budete šta god želite, dok god vam odgovara. Magični nacionalni ključ sastavljen od B, S i H komponente, a Ostali nek' se snalaze.

Debevec, Mehmedagić i Pijuk savršen su primjer multietničnosti. Slažu se, sarađuju, zajedno ih optužuju i zajedno im sude. Na tlu Bosne i Hercegovine ovakav primjer bratstva i jedinstva nismo mogli da vidimo još od Partizanskog pokreta.

Sloga biće poraz vragu, a možda i državi.

Slušam kako dišeš:

Uz strogi bat koraka, puške na gotovs i vrištanje naredbi pripadnici SIPA-e uhapsili su Ranka Debevca i Osmana Mehmedagića 18. decembra 2023. godine.

Iako smo navikli na raznovrsne zloupotrebe službenog položaja, slučaj navedenog tandema, kojem se kasnije kao trećeoptuženi pridružio i Milisav Pijuk, izuzetno je specifičan, jer se radi o sprezi OSA-e i Suda BiH.

Nedugo nakon hapšenja određen im je pritvor uz set mjera zabrane radi onemogućavanja uticanja na potencijalne svjedoke.

Tako su predsjednik Suda BiH i direktor Obavještajno - sigurnosne agencije fotelje zamjenili optuženičkim klupama.

Sud BiH je iz sebi znanih razloga ostavio otvorenom i mogućnost da predmet prebaci na federalno pravosuđe, pa je tako slučaj sada, nakon potvrđene optužnice Tužilaštva 1. avgusta 2025. godine, u rukama posebnog odjela Vrhovnog suda FBiH.

Ko i zašto bježi od procesuiranja nekadašnjeg predsjednika Suda za sada ne znamo, ali ova pravna pantljičara će u decembru ove godine proslaviti svoj drugi rođendan. Da li Debevec kod sebe ili saradnika idalje posjeduje po neku bubicu, stick ili memorijsku karticu? Na kraju, ne bi ni bilo ljudski da sude svom bivšem šefu.

Debevcu, Mehmedagiću i Pijuku na teret se stavlja 8 krivičnih djela, a javnost i mediji najviše su bili i idalje su, zainteresovani za krivično djelo neovlaštenog prisluškivanja.

Glavni slušaoci Tužilaštva i Suda, slušali su, osluškivali i prisluškivali tužioce, i veliki broj uposlenika suda među kojima su bile i dežurne sudije u predmetima rizičnim po opstanak koruptivnog poslovanja ovog konstitutivnog trojca, a među svjedocima Suda i do sada prikupljenim podacima spominju se i 4 neimenovana osobe koje su podvaljene bubice.

Ipak, od naša tri musketira nijedan nije bio potpuno čist čak ni prije hapšenja u decembru 2023. godine. Njihove bogate biografije (osim Pijukove) i ranije su krasile reference na afere i (v)lažne diplome.

I believe I can fly, I believe I can touch the SKY:

Pustite me, ja sam Osmicin čovjek, zovite Mehmedagića.

Ovim riječim je Elvis Keljmendi zapomagao tokom hapšenja 26. februara 2021. godine. Kada mu je otpočelo suđenje, mlaz transkripta i audio poruka sa SKY aplikacije probio je branu kriminalno - obavještajnih tokova u BiH i regiji.

Iste godine priveden je i sam Mehmedagić, kojeg nisu morali da pozivaju u Keljmendijevom slučaju, jer je i sam, dobrovoljno komunicirao sa pripadnicima različitih narko-klanova na Balkanu.
Nudeći usluge prodaje OSA-inih iskaznica i trgujući službenim informacijama, nije birao ko je Hrvat, Srbin ili Bošnjak. Pa, svi smo mi konstitutivni, majku mu jebem.
Tadašnji direktor je pušten na slobodu uz mjere zabrane.


Potom je u pitanje dovedena i njegova mukom stečena diploma sa Univerziteta za poslovne studije u Banjaluci. Tada je Osman progledao i shvatio da je zapravo Hrvat, pa je brzopoteznim pokretom olovke na upisnom listu velikim, latiničnim slovima ponosno upisao: HRVAT.



Čim je povratio abdest i dozvao se tobe, postao je još jedno lice na američkoj listi sankcija. Toliko o tome da zapad podržava Hrvate.

Sex, drugs and folk and roll:

Ranko Debevec je naizgled simpatični bucko obasut gomilom kojekakvih dosadnih papira, ali nadomak trbuščića, iza gaća L konfekcijske veličine, krije se istinski, predatorski mamac. Vrela španska krv koja ključa u sarajevskim venama.



Tako se na Debevca upecala i jedna od radnica Suda, koja je sada zaštićeni svjedok tužilaštva. Njihova seks afera nije bila bez određenog roka trajanja, a nakon što se neimenovana gospođa zasitila bivšeg predsjednika Suda, odbila je da nastavi intimne odnose sa njim, na šta je pastuv Debevec reagovao lažnim nalogom za prisluškivanje i praćenje. Svojevrsna osvetnička pornografija.

Da blud nije stran optuženima već je ranije dokazano kroz Mehmedagićevu povezanost sa trgovinom narkoticima, a gdje ima bluda, ne nedostaje ni estrade.
Stvarajući imidž špijunskog plejboja, za životnu saputnicu Osmica je odabrao - Amelu Šehović. Amela, po zanimanju folk naricaljka u jeftinim muzičkim produkcijama nakon kvalitetne udaje poduplala je prezimena, pa tako ponosno nosi i djevojačko i muževljevo.



Ovim, velešerijatskim brakom Amela je ušetala u prvi saf Poljinskog pašaluka, pa se tako na Facebooku često hvali prijateljstvom sa porodicom Izetbegović.



Konstitutivnost kao društveni simptom kroz vrijeme razvija kompatibilnost afiniteta. Upravo zato i Osman i Ranko vole pare, ali i još nešto na P...

Pijuk ili Pijun:

Ni krivično djelo u Bosni i Hercegovini ne može da se izvede ako nije podijeljeno na tri ravne, dejtonske časti. Tako se u bajku o klempavim musketarima uselio i Srbin, odnosno Milisav Pijuk.



Anonimus, porodični čovjek, otac dvoje djece čije radno mjesto i danas ostaje nedoumica.

Milisav Pijuk je dugogodišnji saradnik Ranka Debevca. Diplomirao je pravo na sarajevskom univerzitetu, da bi potom uspio da se udomi u Sudu BiH. Otac je dvoje male djece, koja bi vrlo lako mogla sa tatom da se igraju i u zatvoru, ali to ćemo još vidjeti. Porijeklom je, kako navodi njegova majka Milena na svom Facebook profilu iz Srpskog Sarajeva.



U slobodno vrijeme Pijuk je mamin sin, a po potrebi Debevca i Mehmedagića povremeno i fiktivni uposlenik OSA-e, čiji je glavni zadatak bio tehnička i operativna realizacija prisluškivanja. Glumeći špijuna Pijuk, odnosno pojedeni Pijun, zaradio je optužnicu od pet tačaka.

Vjerovatno se i on pita zašto mu je to trebalo, ali kasno se saslušanom kajat'.


Sve u svemu, državi je iznova dohakala konstitutivnost, ustavna bolest koja se prenosi samoopredjeljenjem.

Uzmemo li u obzir da su ovakva tri čovjeka (ili dva bez Pijuka) decenijama oblikovala tokove sigurnosno-pravosudnog aparta BiH, uopšte ne čudi što se jedan od temelja države urušio. Nagrižen sistemskom korozijom, potpomognutom moralno-etičkom erozijom društva i njegovih upravitelja, stub jadne nam jedine postao je poluga u rukama moćnika. Zub (ne)vremena učinio je svoje.

Bez odgovora će ostati i pitanje: može li se i kako stanje popraviti?