Veliki pozdrav dragi čitaoci, vaš online babuka je tu sa novom kolumnom. Svašta se izdešavalo proteklih dana. Engleska, Kanada, Australija, Francuska, Portugal i još par manjih država su zvanično priznale Palestinu. Ali nisu uveli sankcije Izraelu; to možda bude kada strada još pedeset hiljada civila. Ubijen je jedan od najpoznatijih republikanskih aktivista Charlie Kirk. Američki komičar Jimmy Kimmel cancelovan, pa onda par dana kasnije vraćen na televiziju. O ubistvu aktivista se ne smije šaliti, sem ako su Palestinci ili crnci! Kimmel je, nakon Stephen Colberta, drugi voditelj kasnonoćnih emisija koji je ukinut, s tim što Colbert neće dobiti drugu šansu. U Evropi, ruski dronovi i avioni malo ulijeću u Poljsku i baltičke države. Kod nas na Balkanu Vučić održao vojnu paradu na kojoj je jedan od glavnih gostiju bio trećeligaški glumac Steven Seagal, a političari u RS-u se spremaju za vanredne izbore koje ne priznaju.

I kako onda ne pomisliti da živimo u simulaciji? Pratiti politiku danas je kao gledati američke kečere. Znaš da je sve lažno, ali opet gledaš jer je zanimljivo. Istu misao je vjerovatno imao i Mike Judge, režiser jednog od meni najdražih filmova Idiocracy. Film prikazuje blisku budućnost u kojem je čovječanstvo zaglupilo tako da je predsjednik Amerike bivši kečer. Najpametniji čovjek je bivši vojnik sa prosječnom inteligencijom koji spasi ekonomiju tako što kao ministar poljoprivrede skonta da njive treba zalijevati vodom, a ne sokom koji ima elektrolite. Idiocracy je izašao 2006. godine kao naučna fantastika – komedija, a danas se skoro može gledati kao dokumentarac. Ali sve ono čega se nije sjetio ni Judge, vidjeli smo na sahrani Charlie Kirka. Ceremoniji je naravno prisustvovao Trump, pjevajući i plešući pored udovice Kirka, te tako pretvorivši cijeli događaju u politički skup. I ako vam to nije dovoljno neugodno, na ceremoniji je priređen i vatromet! AMERIKA!

Iako je jednom gostovao u Wrestelmaniji, Donald Trump nije nikada imao muda da se pomariše u ringu, a vjerovatno se nikad nije ni potukao na ulici. Trump je kukavica koji je sve u životu dobio na tacni. Cijeli život se krije u svom zlatnom kavezu na vrhu zgrade, nikad se nije oznojio, niti uprljao ruke. Karijeru je započeo od tatinih para, željan pažnje i priznanja, pati od mišljenja javnosti i cijeli život glumi opasnog šefa koji po reality emisijama dijeli otkaze. Za seks je plaćao porno glumicu dok mu je žena bila trudna i na svaku šalu u medijima prijeti sa tužbom. Pravi Amerikanac. Danas pokušava da zataška tajnu mrežu pedofilije i prostitucije koju je organizovao i vodio njegov drug Epstein. Iako je svima jasno da se Trump nalazi na listi gostiju koji su posjetili Epstienovo ostrvo, on se i dalje pravi nevin. U kampanji je obećao da će objaviti sve detalje u vezi Epsteina, no danas je promijenio priču. Ko zna kakvi snimci, slike i dokazi se kriju u dosjeima, i ko zna koliko još političara je kompromitovano u tom slučaju. Zato je bolje skrenuti pažnju sa Epstiena tako što će na pres konferenciji lupati kako Tylenol izaziva autizam, i pokušati cenzurisati komičare na televiziji.

Ali ako mislite da mi je žao Colberta i Kimmela, onda se varate. Oni zaslužuju propast zbog šutnje o genocidu u Gazi. Njihovo ukidanje potvrđuje da te od cenzure neće spasiti ni kada si poslušna kučkica cionističkim šefovima. Dvije godine, žene i djeca ginu, a oni su Gazi posvetili svega par rečenica. I to samo onda kada Palestinci budu glavna tema američke štampe zbog novog masakra. Zato, da Bog da nikada više posla ne našli. Ali što se je uopšte nerviram, ionako će ovo sve uskoro otići u tri vraga. I ko sam ja uopšte da pišem o ovome!? Nit’ sam školovan, nit’ imam pojma o ovim stvarima. Nije dovoljno što je predsjednik države kečer, guverner glumac, ministri influenceri i novinari, samo još fali da o globalnoj politici piše reper!