Veliki pozdrav dragi Plenumaši, vaš najdraži online babuka je tu sa novom sega mega kolumnom. Jučer sam se vratio sa kratkog izleta na more, tako da sam pun nove energije i spreman za nove poduhvate. Na moru, kao uvijek, lijepo i sunčano, a novina su naravno cijene koje svake godine pomalo rastu. Pizza košta 15 eura, pedalina 20 eura, a hamburger bez pomfrita i pića 13 eura. Cijene naravno mogu varirati od grada do grada, a ako odete u Dubrovnik to je sve još malo skuplje. Ni cijene u supermarketu nisu iste: dok u Zagrebu “burek sa mesom” košta (bubam) dva eura, na obali ista pita košta četiri eura. I svake sezone se ljudi žale, mediji bruje kako je najgora sezona ikad, a na kraju opet sve puno. Ne kontam?!

No, uvijek ima gore; pogledajte cijene na Ibizi gdje kugla sladoleda košta 15 eura, a voda 10 eura. Tako da… dobro smo prošli. Ja se nikad nisam pretjerano čudio, niti žalio na cijene; valjda je to sve normalno. Dok mi budžet to može podnijeti, putovat ću, a kada uđe u crveno, onda ćemo tražiti alternativu.

No, i na tako lijepim lokacijama kao što su Jadran, čovjek ne može pobjeći od svakodnevice i politike. I tamo se pričalo o Gazi, Iranu i da li ćemo uskoro dobiti dugoočekivani treći nastavak svjetskog rata. Izgleda da se Izrael malo preračunao kada je, bez ikakvih dokaza i najave, napao nuklearna postrojenja Irana jer iranske rakete, za razliku od Hamasovih koje uglavnom padaju u pustinju oko Tel Aviva, pogađaju svoje ciljeve.

Sa druge strane, Netanjahu nastavlja genocid u Gazi i dnevno ubije na desetine ljudi koji su u redu za hranu i vodu. Dobro ovo pročitajte: izraelska vojska skoro dnevno izvrši masakre poput tuzlanske kapije i Markala, a to na Zapadu nije ni vijest. Slike izgladnjele djece ne zabrinjavaju nikog na Zapadu i pitanje je samo vremena kada ćemo po Gazi početi otkrivati masovne grobnice kao što smo ih pronalazili u Bosni. Sjetite se poznatih snimaka iz Prijedorskog logora Omarska i Karadžića koji je tada izjavio da mršavi zatvorenici na snimcima izgledaju tip top zdravo. Tako danas imamo izjave bivšeg glasnogovornika IDF-a Jonathana Conricusa koji kod Piers Morgana izjavljuje kako u Gazi nema izgladnjivanja i da je on vidio brojne slike “debelih Palestinaca”. Izrael, iz dana u dan, gubi međunarodnu podršku i pitanje je samo šta će biti prijelomna tačka kada će i najvećim pristalicama Netanjahuovog režima postati jasno da je riječ o genocidu. Masakri koji se dešavaju na dnevnoj bazi nisu dovoljni, rušenje bolnica i fakulteta nije dovoljno, protjerivanje civila na jug nije dovoljno, granatiranje izbjegličkih kampova nije dovoljno, nedopuštanje stranih novinara u Gazu nije dovoljno. Za Izrael važe neka druga pravila: nije kao u našem ratu u Bosni. Za Netanjahua ne postoji linija u pijesku.

Za razliku od palestinskog pijeska koji je natopljen krvlju, ovaj naš jadranski je vlažan, topao i slan. Za nadati se da će takav i ostati. Koliko god se svijet činio ludim, uvijek se nadamo da će ono malo razumnih ljudi preovladati i da neće doći do većeg sukoba. Ali to je isto kao kada bi rekli da cijene na moru više neće rasti. Šansa za to postoji, ali je jako mala.