Može li globalni rat postati i naš rat?

U trenutku kad svijet stoji na rubu nove eskalacije na Bliskom istoku, pitanje koje se u Bosni i Hercegovini, kao i na Balkanu generalno, gotovo instinktivno nameće glasi: može li globalni rat postati i naš rat? To pitanje nije izraz paranoje, već proizlazi iz povijesnog iskustva, krhke unutarnje strukture države i činjenice da Balkan nikada nije bio potpuno izoliran od velikih geopolitičkih sudara.

Prije nego pokušam odgovoriti na to pitanje, moramo pogledati – tko danas u Bosni i Hercegovini oblikuje politički i sigurnosni odgovor?

Predsjedništvo BiH: tri perspektive, jedna država

Željko Komšić

Komšićev politički refleks u ovakvim situacijama jasan je i dosljedan: snažno vezivanje uz NATO i zapadne saveznike. On euroatlantski okvir vidi kao sigurnosni kišobran za Bosnu i Hercegovinu. U strateškom smislu, to je logična pozicija male države ograničenih vojnih kapaciteta.

Moje mišljenje: takva je orijentacija racionalna, ali često ne uspijeva stvoriti unutarnji konsenzus. Vanjska sigurnost bez unutarnjeg političkog jedinstva ostaje nedovoljna zaštita.

Denis Bećirović

Bećirović u međunarodnim krizama nastupa institucionalno – naglašava važnost međunarodnog prava, teritorijalnog integriteta i jačanja državnih institucija. Njegov je ton umjeren, ali čvrst u načelima.

Moje mišljenje: predstavlja klasičan diplomatski model djelovanja, no politički ambijent u zemlji često sužava njegov manevarski prostor.

Željka Cvijanović

Cvijanović reflektira političku liniju Republike Srpske – naglašavanje entitetskih nadležnosti, suverenistički diskurs i rezervu prema NATO-u. U kontekstu globalne eskalacije takva pozicija može otvoriti prostor različitim geopolitičkim interpretacijama, uključujući balansiranje između Zapada i Rusije.

Moje mišljenje: takav pristup dodatno fragmentira vanjsku politiku Bosne i Hercegovine. U kriznim trenucima jedinstvo je ključno, a upravo njega najčešće nedostaje.

Ministar vanjskih poslova: diplomacija pod pritiskom

Elmedin Konaković

Konaković se nalazi u iznimno osjetljivoj ulozi. Mora predstavljati državu koja nema jedinstven vanjskopolitički glas. U kontekstu eskalacije između velikih sila njegova retorika mora biti pažljivo odmjerena – osuda nasilja, podrška deeskalaciji i zaštita interesa građana BiH u inozemstvu.

Moje mišljenje: pokazuje političku energiju i ambiciju, ali diplomacija male države ne može biti snažna bez unutarnjeg političkog konsenzusa. Njegova učinkovitost ovisi ponajprije o domaćoj stabilnosti.

Ministar unutarnjih poslova: sigurnost iznutra

Ramo Isak

Kao federalni ministar unutarnjih poslova, Isak bi u slučaju globalne eskalacije naglašavao pripravnost policijskih struktura, prevenciju radikalizacije i očuvanje javnog reda.

Moje mišljenje: sigurnosna budnost je nužna, ali dramatizacija prijetnji može proizvesti više štete nego koristi. Trenutačno ne postoje realni pokazatelji da bi se sukob s Bliskog istoka izravno prelijevao na teritorij Bosne i Hercegovine.

Istodobno, činjenica da sigurnosni sustav funkcionira fragmentirano – s odvojenim entitetskim strukturama – ostaje sustavna slabost države.

Glasovi koji oblikuju javno mišljenje

Reuf Bajrović

Bajrović bi vjerojatno upozorio da globalne krize otvaraju prostor za jačanje ruskog utjecaja na Balkanu, osobito ako pažnja Zapada oslabi. Taj argument ima stratešku težinu jer je Balkan tradicionalno prostor geopolitičkog nadmetanja.

Moje mišljenje: njegov širi geopolitički pogled koristan je kao korektiv u javnoj raspravi.

Dževad Galijašević

Galijašević bi kao i obično naglašavao sigurnosne rizike i mogućnost destabilizacije kroz ideološke ili ekstremističke kanale.

Moje mišljenje: oprez je legitiman, ali prekomjerno širenje straha može destabilizirati društvenu klimu više nego stvarna prijetnja.

Ostali glasovi oblikuju javno mišljenje u BiH

U Bosni i Hercegovini javno mišljenje ne oblikuju samo formalne državne institucije, nego i medijske figure, stranački lideri, entitetski centri moći, vjerski autoriteti i međunarodni predstavnici. U kriznim trenucima njihov utjecaj često postaje i veći od institucionalnog.

Mediji i javni diskurs: Senad Hadžifejzović

Hadžifejzović je vjerojatno jedan od najutjecajnijih televizijskih novinara u BiH. Njegova emisija i stil vođenja intervjua često oblikuju ton političke rasprave. On zna postavljati pitanja koja političare stavljaju pod pritisak, ali istodobno koristi snažan retorički stil koji polarizira publiku.

Moje mišljenje: njegov utjecaj je velik jer kombinira medijsku platformu i osobni autoritet. U kriznim situacijama može smirivati ili dodatno zaoštravati ton javne rasprave — ovisno o pristupu.

Entitetska politička moć: Milorad Dodik

Bez obzira na funkcionalne ili pravne izazove s kojima se on suočava, Dodik i dalje ostaje jedan od najutjecajnijih političkih aktera u zemlji. Njegove izjave često imaju regionalni odjek, osobito u kontekstu odnosa prema Rusiji, NATO-u i Zapadu.

Moje mišljenje: Dodik još uvijek ima kapacitet mobilizirati dio javnosti kroz snažan suverenistički narativ. U globalnim krizama takva retorika može povećati unutarnju napetost, osobito ukoliko se koristi za političko pozicioniranje.

Opozicijski i parlamentarni akteri: Bakir Izetbegović

Iako trenutačno nije dio izvršne vlasti, Izetbegović i dalje ima snažan utjecaj kroz stranačku infrastrukturu, kao i političko naslijeđe. Njegove izjave u međunarodnim krizama često naglašavaju sigurnosne brige i potrebu za zapadnim osloncem.

Moje mišljenje: njegov politički utjecaj ostaje značajan, mada je danas on više usmjeren na mobilizaciju vlastitog biračkog tijela nego na oblikovanje državne strategije.

Vjerski autoriteti: Husein Kavazović

Reis-ul-ulema Islamske zajednice ima važan simbolički i moralni autoritet, osobito kada su u pitanju globalni sukobi koji uključuju muslimanske zemlje.

Vinko Puljić

Kao dugogodišnji crkveni autoritet, Puljićev glas ima utjecaj u katoličkoj zajednici, posebno u kontekstu poziva na mir i stabilnost.

Moje mišljenje: vjerski lideri u BiH i dalje imaju društvenu težinu. Njihova poruka mira može biti stabilizirajuća — ali ako bi diskurs postao identitetski oštar, mogao bi produbiti podjele.

Međunarodni faktor: Christian Schmidt

Visoki predstavnik ostaje snažan akter u političkom prostoru BiH. Njegove odluke i izjave u kriznim situacijama imaju realne institucionalne posljedice.

Moje mišljenje: međunarodna prisutnost je i dalje ključni stabilizacijski faktor. No dugoročno, prevelika ovisnost o vanjskoj intervenciji može usporiti političko sazrijevanje domaćih institucija.

Može li se rat proširiti na Balkan?

Izravno – malo je vjerojatno. NATO prisutnost i međunarodni okvir i dalje djeluju kao snažan odvraćajući čimbenik. Balkan nema stratešku vrijednost kao novo vojno bojište velikih sila.

Neizravne posljedice koje su realne:

• energetski poremećaji i rast cijena
• gospodarski udari
• jačanje populizma i nacionalizma
• slabljenje europskog integracijskog procesa

Najveći rizik za Bosnu i Hercegovinu nije vanjski neprijatelj, nego unutarnja politička nestabilnost, institucionalna paraliza i kultura trajne konfrontacije.

Zaključak: kritički prema svima

Bliski istok pokazuje koliko brzo politika sile može nadjačati diplomaciju. Balkan pokazuje koliko dugo politika podjela može nadživjeti rat.

Tri člana Predsjedništva reflektiraju tri različite geopolitičke orijentacije. Ministar vanjskih poslova pokušava balansirati između njih. Sigurnosne strukture djeluju fragmentirano. Analitičari upozoravaju – svatko iz svoje perspektive.

Stabilnost Bosne i Hercegovine neće ovisiti isključivo o Washingtonu, Teheranu ili Tel Avivu. Ovisit će o sposobnosti domaćih političkih aktera da u kriznom trenutku stave državni interes ispred stranačkih i etničkih kalkulacija.

Ako svijet postane nestabilniji, Bosna i Hercegovina si više ne može priuštiti luksuz unutarnje nestabilnosti. To je pouka – i Bliskog istoka i Balkana.