- Gdje si, šta ima, kakav si danas?

- Evo me, dobro hvala Bogu, kako si ti?

- Dobro je. Jesi li promijenio mišljenje, je l' još uvijek hoćeš ići vani?

- Ma neću, bolan, kakvi vani...

- Dobro je onda, bio si me nasikir'o onaj dan. Kontam, ode i ti.

- Neću. Imam sad novu ideju... Doduše, malo radikalniju.

- O ne, šta si sad smislio, života ti?

- Ma odoh u planinu, k'o Ramiz Paloš, Robinzon.

- ...

- Hahah, zezam se, bolan. Nego, razmišljao sam o onom našem razgovoru... U pravu si ti. Ne bismo trebali tek tako odustajati od Bosne. Na kraju krajeva, kod tetke Angele se gotovo uvijek može otići. Ali neću dok barem ne probamo ostati i opstati ovdje.

- Bravo, to ti ja pričam.

- Ima ovdje još razloga i nade za bolji život. Imamo prelijepu prirodu, rijeke, planine, trebamo to čuvati. A plus što u Bosni postoji komšiluk, kao malo gdje u svijetu...

- Pa da... Nije to doduše, kao onaj komšiluk iz mog djetinjstva, ali to još uvijek postoji. Imamo i predobru bosansku kuhinju, a i karakter ljudi je ovdje dobar. Ima naravno, svakakvih, kao i svugdje, ali uglavnom smo čestit narod, hoćemo radit, pošteno zaraditi svoju marku. A da nismo toliko strpljivi, pametni i jaki, izdržljivi, ali i šaljivi, pa se i u najtežoj muci znamo našaliti na svoj račun, davno bi nas nestalo. Ne smijemo te karakteristike zanemariti. Ne smijemo dozvoliti da od naših kvaliteta više koristi imaju stranci, nego mi sami.

- Al' kad skontaš... Sve je to divno, ali od toga se ne živi, to neće tvojim roditeljima kupiti lijekove, povećati penzije i zakrpiti rupe na putevima.

- Neće, to je nešto što moramo očuvati, takve stvarni nam trebaju biti motivacija da se borimo i tragamo za rješenjima problema koje spominješ.

- Al' pazi sad, jasno je da se moramo aktivirati, uključiti, pokrenuti. Ali kako, gdje?

- Pa vidi, imaš tu više opcija, imaš razna udruženja, društva... Imaš javne društvene mreže, javne događaje, akcije od šireg društvenog značaja... Imaš taj komšiluk... Pa samo da u svom komšiluku nešto popraviš, dobro je, hvala Bogu.. Imaš lokalnu zajednicu... A ako hoćeš još ozbiljnije da se uključiš, imaš politiku.

- Ma kakva politika, nema od toga hajra... Pratim ja ovih par političara, to se samo prepire, ko je šta rek'o, ko je kakav lopovluk uradio, ko je koliko zaradio, ko je koliko pronevjerio i tako te stvari. Tek rijetki pričaju o narodu i stvarnim problemima.

- Pa dobro, jesu rijetki, ali ih ima. Oni se, znači, interesuju za narod, pa pomozi im. Eto kako se možeš aktivirat'.

- Jest, kad bi čovjek znao ko to iskreno radi, a ko gleda samo svoj lični interes i promociju.

- Pa svi gledaju svoj interes, i ti, i ja i svi... Niko ne radi za klikere. Ali ako u međuvremenu pomažu narodu i popravljaju stanje, kontam da takve trebamo podržati.

- Sve je to "u pet deka"... Al' opet, većina nas bi postupala isto, realno. Sve što više pratim politiku i šta se dešava, sve više imam želju da odem... Pa kontam, najbolje se barem djelimično distancirati od toga.

- Ma možeš djelimično, ali "ako neće Muhamed brdu, hoće brdo Muhamedu"... Zakačit će te politika, kako god da okreneš. Ali i nije to striktno loše. Politika vlada državom, pa ako politika ne može popraviti stanje naroda, onda nek narod popravlja stanje politike. Eh sad, može i bez politike, ali šta i koliko, to je pitanje.

- Pa dobro, pričali smo prošli put. Možemo formirat ekipu, spominjali smo s kim se može raditi... A sa dobrom ekipom se može svašta napraviti, prvo pratiti stanje, pa se uključiti, infiltrirati gdje je god moguće, pa davati prijedloge, ideje, podržavati ideje, akcije, pisati projekte, aplicirati, pomagati drugima, pa će onda i drugi nama pomoći. Možeš pomoći u stvarima iz svoje branše.

- Možemo govoriti, objavljivati, tražiti da se svi posvete prvenstveno svome poslu, ali i ih poticati da pomognu koliko mogu u raznim akcijama. Pa upozoravati da učitelj, nastavnik koji predaje u bilo kojoj školi ima veliku odgovornost. Da oni ne uče djecu slovima i brojevima, nego da obrazuju i odgajaju generacije. Roditeljima također to pokušati objasniti. To jest njihovo dijete, ali to je dijete Bosne. To je budućnost Bosne i Hercegovine. Da doktor ne liječi jednog pacijenta, nego cijelu naciju. Ali također i da pokušamo naučiti da cijenimo sve stručne ljude.

- Bravo, i samo ustrajati u tome, pa valjda će biti nekog efekta od svega toga, ako Bog da.

- Hoće bolan, kako neće. Kad imaš takvu jednu masu ljudi koji se interesuju, zanimaju, bore za bolje sutra i politika će to pogurati. Neće ti niko pomoći, ako ti sam sebi ne želiš pomoći. Moramo se boriti.

- Znači, samo početi od sebe i svoje okoline. Pa onda redom.

- Tako je.