Dok građani nekih drugih, normalnih država brinu obične svakodnevne brige, žive uglavnom opušteno i bezbrižno i kojima su trenutno najveći izazov cijena dizela i to ko će osvojiti ligu šampiona, mi u Bosni sa zebnjom iščekujemo svaki naredni dan. Jer svaki novi dan sa sobom nama donosi nove vijesti i događaje koji nas onako još uvijek pospane i nespremne, natašte udare posred mozga i ispod rebara.
Zaista, teško je i izazovno prosječnom Bosancu kao što sam i sam, u ovoj poplavi toksičnih vijesti, izjava, reakcija, analiza i komentara ostati ravnodušan a pogotovo je teško spoznati šta je od toga važno i bitno, šta je istina a šta laž, a šta obični i jeftini populizam ili spin. Šta je od svega toga dobronamjerno a šta nije i šta jeste u korist i za dobro Bosni i svima nama u njoj a šta nije.
Obično, ostajemo u mjestu, zbunjeni i nesigurno. Najčešće zabrinuti.
Jedini praktični rezultati se bilježe kao posijano međusobno nepovjerenje i podozrenje, isto to prema institucijama i nosiocima važnih državnih funkcija. Posljedica takvog stanja duha se kod građana kreće od zbunjenosti do zabrinutosti preko ljutnje do straha i zebnje. Kod izabranih dužnosnika to može znatno da utiče na njihov angažman što sve skupa dovodi do atmosfere međusobnog nepovjerenja i optužbi. Sve to ide na ruku neprijateljima države jer se na taj način znatno slabi fokus i oštrica djelovanja i angažmana.
Upravo ovih dana svjedočimo takvoj jednoj sumanutoj atmosferi kreiranoj poslije sjednice Vijeća sigurnosti UN i i nakon (ne)očekivane ostavke visokog predstavnika.
Što se rezultata i poruka sa same sjednice tiče, izdvajam nekoliko, po mom shvatanju, bitnih poruka.
Prva, najvažnija i najznačajnija je svakako jednoglasna podrška nezavisnoj suverenoj i jedinstvenoj državi Bosni i Hercegovini. Čak je i ambasador Srbije u svom izlaganju izrekao jako važnu riječ- suverenitet, riječ koja se inače jako rijetko čuje od zvaničnika Srbije.
Druga, ne manje važna je da je Vijeće primilo ka znanju i prihvatilo i podržalo pravosudnu presudu naše uvažene sutkinje Suda BiH, hrabre i dostojanstvene gospođe Sene Uzunović, kojom je Miloradu Dodiku određena kazna zatvora od jedne godine i zabrane obavljanja političkih funkcija u periodu od šest godina.
Treća, prvi put je na tako zvaničnom mjestu jasno najavljeno otvaranje procesa očekivanog i davno najavljenog zatvaranja kancelarije OHR. Može i to ali uz uslova ostvarenja 5 plus dva uslova, kako to na sjednici fino i bez uvijanja izjavi ambasador prijateljske države Pakistan.
Poslije ostavke aktuelnog visokog predstavnika pokrenut je postupak izbora novog koji će se birati na sjednici PIK_a, isto kao i odlazeći i osporavani Šmit, čime je potvrđen njegov legalitet kao i sve njegove odluke koje ostaju na snazi.
Sve što je uslijedilo poslije te sjednice potvrda je teze da je na sceni prisutna i jako živa jedna vrsta specijalnog psihološkog rata protiv države. Krajnji cilj je ostvarenje ratnih ciljeva, podjela države BiH, od kojih nisu odustali niti Beograd niti Zagreb.
Ako tome dodamo aktuelnu situaciju u Evropi i svijetu zaista imamo puno razloga za nespokoj.
Još se ni od pada Berlinskog zida nismo sasvim oporavili, a na pragu je nova tektonska promjena geostrateške, političke i ekonomske slike svijeta i Evrope, za koje ni sami pokretači nisu sigurni kuda to vodi i kako će se završiti.
Trenutno je za sve nas zagonetka kako će svijet uopšte izgledati za dvije godine, na kraju mandata aktuelne američke administracije predvođene predsjednikom Donaldom Trampom.
Dakle, pred Bosnom je još jedan jako buran i izazovan period možda i presudan za opstanak države. Zbog toga je jako važno da prepoznamo koji su to od aktuelnih političara pozicije i opozicije kojima treba naša podrška.
To su svi oni koje združeno napadaju i kritikuju Vučić i Dodik i njihovi puleni i podanici. Sa njima su obično na istoj talasnoj dužini pojedini trenutni opozicioni političari i njima bliski mediji.
Ključna je i iznimno važna podrška državnim organima i najisturenijim izabranim dužnosnicima koji su predmet stalnih napada i podmetanja. Oni zasigurno nisu izdajnici, oni su patriote i vole ovu zemlju. Podržimo ih u borbi za državu.
Prvenstveno se ta podrška odnosi na istrajnu i nepokolebljivu borbu za državu Bosnu i Herecegovinu kako na unutrašnjoj još i više i snažnije na međunarodnoj političkoj sceni gdje se permanentno mora širiti i povećavati krug zemalja prijatelja i njihova podrška našoj pravednoj stvari. Pored već dokazanih i osvjedočenih prijatelja novi se trebaju tražiti širom svijeta i Evrope, od Pakistana, Indonezije i Japana, do Španije, Poljske i Italije.