U trenutku kada val narodnog nezadovoljstva udara o bedeme postjugoslovenskih diktatura, vjerska lica na sve tri strane mudro (čitaj pičkasto) šute. Bijaše ramazan, a hrišćanski post idalje traje.
Ne jede se, pa se i ne diže glas.

Iako ulogu vjerskih vođa u odvijanju društvenih procesa ne spominjemo često, skoro pa nikako, jer ih zbog službe bogu amnestiramo od bilo kakve odgovornosti, njihov doprinos rušenju jednog i podizanju nekog drugog režima istinski je ogroman. Njihove hutbe, propovijedi i liturgijske govore često slušamo paušalno, čisto reda radi, ali među masom u kojoj obrazovanje još nije pronašlo stabilnu poziciju, a kritičko mišljenje skoro i ne postoji, riječi lokalnog paroha, župnika ili imama usade se u neku od moždanih brazda, te makar i nesvijesno koračamo stazama božije riječi izgovorene ljudskim ustima.


Slika sveštenika Srpske pravoslavne crkve iz Niša koji se pridružio građanima na protestu protiv sve krvavije vučićevske diktature u tom gradu na jugu Srbije, navela me je da postavim jedno veoma jednostavno pitanje:
Gdje su i šta rade njegove kolege?

Možda se i sveštene i svjetovne fotelje klimaju.

Hutba bez hutbe i VIP muslimani

Gazi - Husrev begova džamija. Niz lustera na unutrašnjoj strani kupole svojom svjetlošću obasjava glave klanjača. Skromne kapi kiše stidljivo proškaplju kroz naslage oblaka nad kotlinom. Miris kahve šunja se od prozora do prozora, dok iza zavjesa zveckaju viljuškice i tanjiri, a agda se sporadično kliže niz kusove baklave.
Bajram je bio tih, tiši nego bilo koji prethodni koji pamtim. Vrijeme je kao i ljudi, tmurno i nestabilno ili narodski rečeno - ružno.


Prije nego što otpočne sprintersko ispaljivanje lozinke za početak Bajrama - BŠMO ili njen enklitički oblik - Bajrambarećola, mora se obaviti farz - saslušavanje hutbe. Istu predvodi besmrtni reis - Husein ef. Kavazović. Zeleni kadrovik u činu pričuvnog generala, veteran u sdaovskoj hobotnicu unutra Rijaseta islamske zajednice.


Dok se bori sa komplikovanom terminologijom uz prizvuk nespretne diplomatije, te uz povremeno gutanje slova, on govori, govori i govori, a riječi se ne čuju, jer u vihoru besmisla preskaču džamijski prag. Hutba bez hutbe, puna riječi bez smisla i značaja. Prijetnja velikodržavnih projekata, mir, dobročinstvo, sigurnost, sadaka, bratstvo bla bla bla i još svašta što ulema uopšte ne provodi u djelo. Pozitivno je jedino što se ne poigravaju sa velikodržavnim projektima.

Kako mu oči polijeću sa ruba papira, zjenice se zaustavljaju na prvom safu. Husein jasno vidi. Vidi da su i to pred Allahom, gdje su svi jednaki, neki ipak malo više jednaki od drugih.

Najmuslimanskiji musliman od svih muslimana u islamskom svijetu. Pogađate ko? Odgovor je naravno očekivan - trezorski kraljević Bakir Izetbegović, široj javnosti poznat i kao Sebijin suprug, a nekima i kao Alijin sin.


U safu iza njega još nekolicina najjednakijih muslimana, a iza njihovih leđa crvena traka. Njome se Muslimani odvajaju od muslimana. Neljudi od ljudi. Ubermensch. VIP safovi za VIP muslimane.
Šta uz takvu scenografiju vrijedi ijedno slovo hutbe?

Oče naš koji jesi...

2000. godina. Sudbonsni dani nakon opštih izbora u kojima se raspliće budućnost srpskog društva. Propuštena prilika za potpunu katarzu.

Taj režim je gađao vodenim topovima i potapao u kreču, ovaj savremeni gađa zvučnim topovima i reže čakijama. Tada je to bio Milošević, sada je to Vučić. Učitelj i učenik.

Tada se pred kordonom žandarmerije našao pokojni patrijarh Pavle, predvideći litiju čija je putanja razbila policijsku blokadu. Saglasje tijela, uma i duše srpskog naroda, pod palicom patrijarha Pavla, jedine svijetle tačke SPC-a u posljednjih 40 godina.


PRONAĐI RAZLIKU:



Danas za stolom sa Vučićem i Dodikom sjedi patrijarh Porfirije. Mnogo je manje Pavle, još manje patrijarh, a po najmanje čovjek. Cjeliva ikonu kulta ličnosti i osveštava diktaturu, a gratis svesrdno aminuje zločine nad narodom. Premlaćivanja, ilegalna priviđenja, ucjene, napadi hladnim oružjem u ime oca, sina i duha svetoga - Amin.

Urbi et orbi:

Od svih tišina nama poznatog svijeta najglasnija je tišina Vatikana. Tišina u jubilarnoj godini. Zašto je baš 2025. godina jubilarna? Ne radi se o zvaničnoj godišnjici ili nekom važnom datumu, jubilarna godina predstavlja zanimljiv koncept perioda otkupa grijeha.

Ukoliko su usjevi dobri, sezona grešnosti biće plodonosna. Svaki uzbrani grijeh donosi prihode Svetoj stolici.

Papa Franjo izrazito je bolešljiv posljednjih mjeseci. Svetost, bolest, a ni bog ne biraju. U molitvama za njegovo ozdravljenje okupilo se mnogo više vjernika, nego u molitvama za žrtve u Palestini ili Ukrajini. Indikativni aršini vjerske dosljednosti. Prioriteti.

Vrhbosanska nadbiskupija takođe tihuje. Monsinjor Tomo Vukšić, autor preko 750 knjiga, ostao je bez riječi.


Ni njega izgleda ne dotiču pokušaji komadanja države ili rast cijena, ali ga možda raduje mogućnost novog izbornog zakona. Pa da, sve je to u božijim rukama. Svjetina tu ne može ništa, ma koliko se batrga.


Balkan je već vijekovima zagnjuren u žabokrečinu vjerskog dogmatizma. Iz te močvare po potrebama religijskih vođa vade se kvaziistine i korisne laži, pa ih se baca pred proždrljivo stado koje sve te pomije nezasito guta. Oni gore, po navodnom nalogu Onog gore ili šute ili raspiriju vatru.
Bog je ovdje odavno rekao laku noć.