Omiljena podpredsjednica:

Maja nije doletjela u PDP da bi kucala na vrata nagluhim penzionerima ruku punih letaka ili popisivala revnosne žderače predizbornog pečenja. Naprotiv, pčelica je već na prvom stranačkom zasjedanju od slijetanja u stranku izabrana za podpredsjednicu. Očito je da uz specijalizaciju iz kardiologije ima i završen kurs podpredsjednikovanja, jer je istu unutarpartijsku funkciju obnašala i u SDS-u.

Vrati mi moje igračke!

Drugu opozicioni medicinar, dr. Milan Miličević, aktuelni predsjednik Srpske demokratske stranke, zatražio je od Dragojević Stojić da matičnoj košnici vrati mandat u Narodnoj skupštini Republike Srpske.

Po uzoru na novoh stranačkog šaha, Draška Stanivukovića, Maja je odgovorila zujanjem, lišenim direktnog dodira sa Miličevićevim i više nego jasnim zahtjevom. Počela je da trabunja o dugovanjima gradskog odbora SDS-a Prijedor, ali i o premalom broju sjednica glavnog odbora stranke održanih u tom gradu. Trut je već podučio svoju novu radilicu.

Na gospođu Dragojević Stojić ne treba trošiti mnogo slova i redova. Posmatramo li retrospektivno, njen transfer čak i nije toliko senzacionalan, barem u poređenju sa onima koje smo mogli da vidimo kroz neke od prethodnih postizbornih, prelaznih rokova.

Podsjećanja radi, bucko na čelu NSRS, Nenad Stevandić je prije desetak godina takođe napustio SDS, da bi osnivajući sopstvenu stranku (Ujedinjena Srpska) uletio u vladajuću košnicu Milorada Dodika već na narednim opštim izborima. Nije se čak potrudio ni da odglumi opoziciju.

Mnoge je, ne slučajno već po direktivi iz SDS-a odveo i bivši predsjednik Republike Srpske (od 2002. do 2006. godine) - Dragan Čavić, formirajući Demokratsku partiju, koja naknadno izrasta u Narodni demokratski pokret - uhljebistički ogranak trenutne vlasti.

I umalo doživotni gradonačelnik Bijeljine, čovjek izraženo palatalnog imena i prezimena - Mićo Mićić, napustio je SDS, tačnije izbačen je zahvaljujući predizbornim pregovorima sa laktaškim traktordžijom.

Ispostavlja se kako je Srpska demokratska stranka zapravo akreditovana akademija preletača. Vrijedne pčelice, kao i ona iz našeg naslova godinama uče majstorstvo opozicionog zanata, da bi se u dogledno vrijeme vinule u nove visine, ka vladajućim cvijetovima.

Ipak, ni ovaj slobodni let ne treba posmatrati kao rutinu, jer Maja svakako predstavlja marginalnu političku ličnost u širim procesima odlučivanja. Mnogo značajnije komešanje se odvija u košnici.

Novi vladar, stara politika:

U toku februara mjeseca u programu N1 televizije premijerno je prikazan dokumentarni film "Neprijatelj Republike".

Upitnik se sam poništava, jer naslov jasno asocira na Milorada Dodika, a sam dokumentarac detaljno se bavi njegovim usponom na vlast od 2006. godine, pa do danas. Radi se o maestralnoj hronologiji truljenja vladajuće strukture. Mutacija od liberlanih, socijaldemokratskih ideja do diktature lake kategorije odvila se u treptaj oka. Na početku sve je mirisalo kao omekšivač, svježina i napredak u svojoj punoj raskoši, ali prdež se nepokolebljivo prikradao iz budžaka.

I, dok smo rekli Dodik, klupko je krenulo nizbrdo. Afere, malverzacije, krediti bez pokriča, auto bombe, razbijanje protesta, gušenje opozicije, kupovina poslanika i još mnoštvo zlodjela iz sada već ustaljenog snsdovskog folklora.

Ako politički fokus odzumiramo od tog istog Dodika i sagledamo širu sliku, u krupnom planu pojaviće se vječni student - Draško Stanivuković.

Divide et Impera stara je rimska poslovica, a Stanivuković je istu dobrano ponavljao u gimnazijskim danima, te ju je i uspješnio primjenio u praksi. Saradnjom sa Dodikom, makar to bilo i indirektno uspio je da razloži opoziciju, ali i da podijeli PDP u dvije frakcije: opozicionu i kvaziopozicionu. Ova potonja, Draškova, čini većinu te stranke, a sve veći broj članova mu se otvoreno priklanja od kako je formalno postao predsjednik stranke.

Konačni cilj je da PDP kao najveća nazovi opoziciona stranka pokupi kajmak u dogledno vrijeme kada na red dođe smjena vlasti, kako na entitetskom, tako i na državnom nivou. Ostaje još da sačekamo to famozno dogledno vrijeme. Dok čekamo, ne bi bilo loše povući paralele između dodikovskih metoda osvajanja vlasti i onih stanivukovićevskih.

Saradnja sa Draganom Čovićem. Navodna politička neminovnost, koja uopšte nije toliko neminovna koliko se predstavlja kao takva.

Otkup sirovih poslanika. Pčelica Maja je relativno zvučno ime, pa je njeno političko presvlačenje dospijelo do ušiju javnosti, ali nakona najave Darka Babalja (ruku na srce člana SDS-a) o već dogovorenim prelascima velikog broja članova SNSD-a i kombi stranaka u ešalone trenutne opozicije, za očekivati je da Dragojević Stojić nije jedina koja mijenja svoj dres. Izgledno je da će veću cijenu ponuditi Stanivuković, pa će tako pobrati plodove opadanja vladajuće koalicije.

Nametanje sopstvene važnosti. Milorad Dodik je kroz godine vladanja samog sebe gurao u mnoštvo važnih procesa, bez obzira na nadležnosti i upravljačku hijerarhiju. Isto čini i Stanivuković, jer se on zaboga razumije kako u pravoslavne običaje, tako i u pripremu iftara, uz to vrstan je diplomata i pravni stručnjak, a kao šlag na tortu poznaje i urbanističku materiju. Nevjerovatan je stepen samopouzdanja koji proističe iz neobrazovanosti.

Uz prethodne redove, treba dodati i to da je Banja Luka pretvorena u poligon za isprobavanje korupcionih tehnika i treniranje podobnih aparatščika.

Vrzino kolo idalje se igra, samo što ubrzo dobija novog kolovođu.