5:04 ujutro.
Izrael je večeras napao Iran. Teheran gori.

Upravo sam gledao snimak oca koji prstima grebe po ruševinama pokušavajući da pronađe svoju kćerku.

On nije terorista.
Njegova kćerka nije finansirala Hamas.
On je otac.
Ona je imala ČETIRI GODINE!

Nisam u stanju da pišem opširnu kolumnu. Jednostavno sam bijesan.
Ovakav postupak terorističke države Izrael ne donosi ništa dobro. Nikom. To je barem jasno.

Još jedna rijeka muslimanske krvi je potekla uz aplauz zapadnih sila.

Ezan se utišava u pozadini. Nije mu mjesto ovdje. Ne među ovim kukavicama koji vode islamski svijet. Ne među korumpiranim, jadnim i nakaradnim islamskim zajednicama koje su, svojim očitim bezobrazlukom i neradom izgubile sadašnje i buduće generacije. Ne među muslimanima koji zatvaraju oči pred ocem koji u ruševinama traži svoju četverogodišnju kćerku!

Ezan se gasi. Bombe padaju.
Rijeke krvi teku.
Otac još uvijek traži kćerku.

Prokleti bili!