Nakon burnog gostovanja Nebojše Vukanovića u jutarnjoj emisiji Jutro za sve na BHRT-u, mnogi su reagovali na društvenim mrežama. No jedna objava izdvojila se od svih ostalih. Nije bila najduža. Nije bila najglasnija. Ali je bila ona koja je najviše odjeknula.

Napisao ju je Nijaz Nanić — brat rahmetli generala Izeta Nanića, komandanta 505. viteške motorizovane brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Ko je živio rat u Unsko-sanskom kantonu, to ime ne treba pojašnjavati. General Izet Nanić nije historijska apstrakcija — on je čovjek od krvi i mesa koji je dao život za ovu državu u trenutku kada ona nije bila sigurna da će opstati. Njegovo ime nosi u sebi sjećanje na hiljade boraca, na rovove, na žrtvu, na odbranu. Kada njegov brat uzme javnu riječ — ljudi slušaju. I vjeruju.

I upravo zato ova objava zaslužuje ozbiljnu i poštenu analizu.

Šta se desilo u emisiji

Prije nego što analiziramo objavu, važno je znati šta se zapravo desilo na BHRT-u — i kako je razgovor tekao od početka do kraja.

Voditelj Zvonko Komšić postavio je Vukanoviću naizgled jednostavno pitanje: hoće li navijati za reprezentaciju Bosne i Hercegovine na predstojećem Svjetskom prvenstvu? Vukanović nije odmah odgovorio iskreno. Umjesto jasnog da ili ne, izgovorio je rečenicu koja zvuči kao odgovor, ali zapravo nije ništa rekla: "Neću se ne radovati uspjesima Bosne i Hercegovine."

Ova dvostruka negacija tipičan je politički manevar. Kaže se nešto — a zapravo se ne kaže ništa. Čovjek koji želi postati član Predsjedništva BiH izbjegao je direktan odgovor na direktno pitanje.

Komšić nije odustao. Nastavio je pritiskati i podsjetio Vukanovića na njegove ambicije za kandidaturu za Predsjedništvo BiH — što je bio sasvim legitiman novinarski potez. Tek tada je Vukanović bio konkretan: "Navijam za Srbiju i Crvenu zvezdu. Srbije nema, a rekao sam neću se ne radovati uspjehu Bosne i Hercegovine. Ne možete voljeti dvije žene."

Dakle — nije Vukanović od početka bio otvoren i hrabar u svom stavu. Bio je otvoren tek kada nije imao kuda.

No ni tu razgovor nije završio. Kada je Komšić primijetio da Vukanović prima platu u BiH i da kao čovjek koji želi postati član Predsjedništva ove države ima i određenu odgovornost prema njoj, Vukanović je odgovorio riječima koje su sve promijenile: "To je jako drsko i bezobrazno. Nije ovo vaša zemlja."

Ta rečenica — "Nije ovo vaša zemlja" — izgovorena u programu javnog servisa BiH, voditelju koji radi za tu istu državu, bila je razlog zbog kojeg je Komšić prekinuo emisiju uz kratku konstataciju: "Ovo je zemlja svih građana Bosne i Hercegovine."

Što je Nijaz Nanić napisao — i što nije

Nijaz Nanić objavio je podršku Vukanoviću. Rekao je da daje "punu podršku kao čovjeku i kao političaru, u vezi sa svim što je izjavio." Kritizirao je voditelja zbog prekidanja gosta. Branio je tezu da se patriotizam ne mjeri navijanjem za reprezentaciju, već time radi li neko u interesu države. Nazvao je Vukanovića borcem protiv korupcije i kriminala.

Sve to su stavovi koje autor ima pravo iznijeti. I u dijelu koji se tiče patriotizma i navijanja — taj argument nije bez osnove. Zaista, nije dovoljno mahati zastavom i pjevati himnu ako se istovremeno krade i blokira ova zemlja.

Ali u cijeloj objavi nema ni jedne jedine riječi o tome da Vukanović nije odmah bio iskren — da je prvo pokušao izvući se dvosmislenom formulacijom. Nema ni spomena rečenice "Nije ovo vaša zemlja", koja je bila pravi razlog prekida emisije. Te četiri riječi — koje su bile okidač svega što je uslijedilo — u objavi Nijaza Nanića jednostavno ne postoje.

No tu nije kraj. Nijaz Nanić je za svoju objavu isključio opciju komentara. Građani, bivši borci 5.korpusa Armije RBiH, sugrađani iz USK-a — niko od njih nije mogao javno odgovoriti, postaviti pitanje niti iznijeti drukčiji stav ispod te objave. U vremenu kada društvene mreže funkcionišu kao novi javni trg, isključivanje komentara nije neutralna odluka. To je odluka da se poruka pošalje — ali da se dijalog spriječi. A čovjek koji se bavi politikom i koji poziva na borbu za vladavinu prava teško može istovremeno zatvarati prostor za javnu raspravu o vlastitim stavovima.

Zašto je to važno

Zamislite bivšeg borca 5. Korpusa Armije Republike BiH koji čita tu objavu. Čovjek koji je 1992., 1993., 1994. držao liniju da ova zemlja opstane. Koji je možda izgubio brata, prijatelja, komšiju. Koji zna što znači kada ti neko kaže da ova zemlja nije tvoja — jer su mu to govorili topovima i puškama.

Taj čovjek čita objavu Nijaza Nanića i dobiva nepotpunu sliku. Dobiva priču o navijanju i patriotizmu — ali ne dobiva informaciju da je Vukanović prvo izbjegavao iskrenost, a potom voditelju javnog servisa njegove države rekao da to nije njegova zemlja.

To nije sitnica. To je srž cijelog incidenta.

Svaka objava na društvenim mrežama je selektivna — i to je normalno. Niko od nas ne iznosi svaku činjenicu kada piše komentar. No kada objava dolazi od nekoga čijem imenu i prezimenu ljudi instinktivno vjeruju, ta selektivnost dobiva posebnu težinu. Čitatelji koji nisu gledali emisiju formirat će stav na osnovu onoga što pročitaju — a ono što su pročitali nije cijela istina.

Politička budućnost Nijaza Nanića

Nijaz Nanić nije samo privatna osoba. On je aktivni član stranke Narod i pravda — stranke koja u BiH gradi svoju reputaciju na borbi protiv korupcije i za vladavinu prava.

U USK-u, njegovo prezime mu otvara vrata koja drugi političari ne mogu otvoriti ni nakon godina rada. To je činjenica. Prezime Nanić u ovom kantonu nije samo porodično ime — ono je zavičajni simbol. I mnogi birači u Bužimu, Cazinu, Bihaću, Velikoj Kladuši, Bosanskoj Krupi ili Sanskom Mostu to osjećaju u kostima.

Ali ta ista snaga prezimena nosi i odgovornost.

Birači USK-a nisu naivni. Prošli su rat. Znaju šta znači kada ti neko kaže da ova zemlja nije tvoja. I kada vide da je čovjek s prezimenom Nanić dao bezrezervnu podršku nekome ko je to rekao — a pritom nije ni riječju pomenuo da je Vukanović prvo pokušao izmaći odgovoru, a zatim izgovorio tu rečenicu — mogu se zapitati: je li to bila nepažnja ili namjera?

Ni jedan ni drugi odgovor nije dobar za političku karijeru.

Postoji i druga strana. Dio birača, posebno oni koji su umorni od ustaljenih stranaka i lica, mogu ovu objavu čitati kao dokaz da je Nijaz Nanić čovjek koji govori što misli, koji ne kalkuliše i koji ima hrabrosti stati uz nepopularne stavove. U vremenu opće političke iscrpljenosti, takav imidž ima svoju vrijednost.

Hoće li ova objava pomoći ili odmoći Nijazu Naniću — to će pokazati birači USK-a. Oni su ti koji na kraju daju ili uskraćuju povjerenje. I njihova presuda jedina se računa.

Iskreno, ali nepotpuno

Objava Nijaza Nanića je iskrena. Niko razuman ne može sumnjati u to da je pisana iz srca i iz uvjerenja. Ona brani vrijednosti koje su legitimne — i koje zaslužuju ozbiljnu raspravu u ovom društvu.

Ali ona je nepotpuna. I ta nepotpunost nije mala stvar.

Vukanović nije bio hrabar i iskren od prve sekunde — bio je izmigoljen, pa tek onda direktan. A kada je bio direktan, otišao je korak dalje od svake sportske teme i rekao voditelju javnog servisa BiH da ova zemlja nije njegova. To nije komentar o fudbalu. To je nešto sasvim drugo.

General Izet Nanić nije dao život za apstrakciju. Dao ga je za konkretnu ideju — da ova zemlja pripada svima koji u njoj žive. Da nikome niko nema pravo reći: "Nije ovo vaša zemlja."

A upravo ta rečenica — jedina koja je u ovom slučaju zaista važna — u objavi njegovog brata nije napisana.

I to, na kraju, govori više od svega što u njoj jeste napisano.



NAPOMENA: Tekst je zasnovan isključivo na dostupnim javnim informacijama i izjavama aktera. Novinarska analiza ne implicira vrijednosni sud o autoru objave niti o bilo kojoj od strana uključenih u opisani incident.