Posljednji odlazak Milorada Dodika preko bare jedan je od njegovih očajničkih poteza kojim iznova uskače u koloplet dodvoravanja State Department-u. Da li će mu ionako omamljeno biračko tijelo iznova pružiti plebiscitarnu podršku nakon pecanja novog vašingtonskog blagoslova, pitanje je na čiji ćemo odgovor čekati do oktobra.
Ide Mile...
Krajem prethodne sedmice Milorad Dodik ponovo je otputovao u SAD. Uprkos smrti majke i najavi da će preskočiti let, iznova je uvidio da je njegova koža svakako važnija. Ovog puta bio je gost Univerziteta Judson. Turistički vodič u ovom aranžmanu bio je Rod Blagojevich, režimska uzdanica za lobističko posredovanje.
Dodikova pokajnička ekskurzija uključivala je novu tranšu ulizivanja zvaničnom Vašingtonu, ali i priliku da ko zna čijim novcem kupi lično priznanje, budući da je na World Leaders Forumu u organizaciji Univerziteta Judson nagrađen inaguralnim priznanjem foruma pod nazivom: Leadership and Standing Up for Democracy Award.
Nagradu su mu uručili predsjednik univerziteta Dr. Gene Crume i predsjedavajući foruma Mark Vargas. Zli jezici bi rekli da je ova velelepna nagrada uz prateću statuu kupljena, no američki intelektualci, naročito novopečeni, trumpovski akademici, znaju da prepoznaju prave čuvare demokratije i istinske lidere.
Među primitivnom i uhljebljenom populacijom koja na domaćem terenu glasa za SNSD, idalje živi mit o Američkom snu i malom čovjeku iz balkanske zabiti kojeg veliki nagrađuju.
Osim nagrade, Dodik se iznova našao u prilici da oproba svoje vještine retoričke trgovine, pa je tako nakon dvije decenije denuncirao najveće srpske heroje, narušavajući tako ravnotežu u ekosistemu übersrpske propagande. Prisjetio se Milorad poletnih početaka vladavine kada je otvoreno prihvatao činjenicu da je u Srebrenici izvršen genocid, da je VRS činila zločina i da je saradanja sa haškim tribunalom obaveza.
Ni ovaj izdisaj svježeg povjetarca nije dugo trajao, kao ni onaj prethodni čija je užegla zamaskiranost izrodila vodećeg separatistu i političkog zločinca u postratnoj BiH.
Ponovo je Milorad izustio negaciju u kontekstu genocida, a relativizaciju istorije podigao je na viši nivo, tvrdeći da su u UN-ovoj sigurnoj zoni u Srebrenici stradali i Muslimani i Srbi, ali i Hrvati.
Dodik je u načelu kupio nekoliko sedmica mira, a koliko su njegova nagrada i ekskurzija koštale građane RS-a, odnosno BiH nije poznato.
Jalovi pokušaj predizborne emancipacije u očima zapada lična je egzibicija koja samom Dodiku neće donijeti mnogo, ali usputna promocija Republike Srpske ono je što zabrinjava, budući da na drugoj - zvaničnoj, državnoj, bosanskohercegovačkoj strani ne postoji niti akcija, niti reakcija.
